Sv. Leopold

leopold_mandic1U obitelji Mandića nije falilo dječjeg veselja
Jer dvanaest djece bijaše u pobožnih roditelja
Leopold je bio najmlađi među njima
U Crnoj Gori se rodio, al hrvatsku krv ima.

Kao dijete uz oca na misu ide svaki dan
Pa je već od malena neobično pobožan.
Od roditelja primjer prima, ne toliko riječi
Pa još kao dijete na golom podu dugo kleči.

Upoznaje rano pravoslavce, našu odjeljenu braću
Pa uzima k srcu jedinstvo kršćana ko životnu zadaću
Duboko ga pogađa raskol među kršćanima
Pa život prikazuje za jedinstvo među svima.

U mladom srcu gorio je misionarski žar
Makar nije imao propovijedanja dar
U svom mjestu upoznaje franjevce kapucine
Njihov nesebičan rad i druge vrline.

Stupi u taj red i svećenikom posta
I dok ide preko mora domovina u srcu osta.
Neće tamo propovijedat, naredba je reda,
A on mjesto toga neumorno ispovjeda.

Za jednu Crkvu, katoličku, a ne da se dijeli
Cilj je za koji sve žrtve prikazati želi.
Ispovjeda po deset sati, a umorno mu tijelo,
Jer nije mario za odmor niti za jelo.

Za ispovijed kod njega procesije se slile
Rijeke ljudi potekoše da bi duše čiste bile.
Ljubav za grešnike krasi ovog apostola
Radi duša on ustraje i usred svoga bola.

Da prestane ispovjedat  tek posluh ga na to tjera
Da prihvati i zabrane – pomaže mu čvrsta vjera.
Nije pošteđen kušnja ni raznih bolesti
Al u svom cilju Leopold se nije dao smesti.

Do sedamdeset šeste prispio je smjelo
A od raka jednjaka uvenulo mu tijelo.
Ostavlja nam primjer pravog ispovjednika
Jer u strpljenju očinskom posta Božja slika.

Slušaj naše molbe i sad Leopolde sveti
u želji za jedinstvom Crkve 
i danas nas se sjeti!
Neka milost Božja vrati k sebi zalutale
Jer Crkvi katoličkoj 
sva djeca njena fale. 

Leopold_Mandic-766x1024

Print

You may also like...