Sv. KATARINA ALEKSANDRIJSKA

ks

Od poganskih, bogatih roditelja rodi se ona
u trećem stoljeću, u vrijeme velikih progona.
Pred mudrace ovog svijeta hrabro je stala
svjedočeć vjeru u Isusa život svoj je dala.

Ko djevojka bi osobito mudra i lijepa
a za ono nepristojno bila je ko slijepa.
Izbjegavala bi sve što čistoj duši smeta
al i ponosna je bila tih mladenačkih ljeta.

Mnogo udvarača pred nju je stalo,
no srce joj ni jednog nije odabralo.
A onda joj svećenik preporuči Jednog
i mudrog i lijepog, njena srca vrijednog.

Isus je to bio, kojeg ona potom sanja
i njemu Katarina srce tad poklanja.
Kad krštenje primi Isus pred nju staje,
u viđenju On joj tajanstven prsten daje.

Tad povijest njena grada piše crne dane
kad car Maksimin odluči progoniti kršćane.
A oni koji ne budu rimskim bogovima kadili
njima dano je na znanje da su smrt zaradili.

To rastuži Katarinu jako, srce joj para
pa ona ode hrabro i stane pred cara.
„Rimski bogovi su laž i puka obmana!“
– reče mu u želji da Istina bude znana.

Car je želi oženiti, privlačnost u duši klija,
al Katarina to ne želi, odlučno ga odbija.
A kad neće onda nek se u poganstvo vrati!
-u tu svrhu car će pedeset njih pozvati.

Pred narod su trebali protiv nje izići,
u govorništu vještom Katarinu nadići.
No ona je mudro odgovarat znala,
pa je njih pedeset brzo ušutkala.

To u caru okrutnom srdžbu probudi
pa je jedanaest dana na tamnicu sudi.
U to vrijeme hrana joj se neće dati,
a kazni se još doda da je treba bičevati.

I dok po kazni biva u tamničkom stanu,
Bog joj golubicu šalje da joj nosi hranu.
I carica i vojskovođa u tamnicu svrate
pa se na njen govor na kršćanstvo obrate.

Car još Katarinu pridobiti želi i opet pokuša
al Katarina samo nebeskog Zaručnika sluša.
Od mržnje mu sad luda ideja dolazi u glavu
da načine za Katarinu jednu okrutnu spravu.

Četiri kotača, a svaki oštre zubove imade
u to će je ubaciti da je samelje u komade.
No prije neg je neprijatelj u tu spravu stavi
ona prema kotačima znak križa napravi.

sprava se raspadne u stotine komada,
pa car naredi da je vode vani iz grada.
Prije neg se na glavu njenu mačem obruše,
ona za jedno još moli Zaručnika svoje duše:

nek joj tijelo u rukama njihovim ne ostavi
a On usliši molbu njenu i time se proslavi.
On posla svoje anđele da učine to djelo,
da na brdo Sinaj odnesu njeno mrtvo tijelo.

Zagovora njenog tamo se i sada mnogi sjete
jer tu podignut je samostan Katarine svete.
Glas o Katarini svetoj i u nas je davno proširen
a na kraju studenoga molimo za zagovor njen.

SVETA KATARINO IZ ALEKSANDRIJE – GRADA,
ZA TVOJ ZAGOVOR SVET MI MOLIMO I SADA.
MOLI DA NAŠ NAROD
VIŠE O BOGU SVOME ZNA,
MOLI NEK BOG I NAMA
SNAGE I MUDROSTI DA.

Print

You may also like...