Sv. Dominik je shvatio Isusove riječi: “Idite po svem svijetu i propovjedajte EVANĐELJE”

sv dominik 2

Isus nikad nije rekao apostolima: “Idite po svijetu i propovjedajte da su sve vjere jednako vrijedne, da je svejedno vjeruju li u mene ili ne vjeruju, da je svejedno vjerujuju li da sam uskrsnuo ili ne vjeruju,  da je svejedno vjeruju li da sam Bog ili ne vjeruju, da je svjedno vjeruju li jesam li Kruh života ili nisam, da je svejedno… sasvim svejedno… “

Zar je zato došao? Zato umro? Da bi nama bilo svjedno? Ne. Rekao im je – “Idite i propovjedajte evanđelje, po svem svijetu…”. Znači Radosnu vijest kojoj su sami bili svjedoci. Da je Bog posalo svog Sina, da je umro i da je uskrsnuo… da je On Put, Istina i Život. Drugog nema. Na drugim putevima ima djelova istine, ali nema cijele.

Isus šalje I pobožne žene koje su došle do groba: “Idite i javite mojim učenicima…” , a njih jedanaest šalje cijelom svijetu… da krste u Njegovo ime, da propovjedaju, da nastave Njegovo djelo. I oni su to činili. I Crkva je rasla, unatoč progonima. Unatoč tomu što su im židovi zabranjivali govoriti u ime Isusovo oni su ustrajali, makar progonjeni. “Prosudite trebamo li se radije pokoravati Bogu ili ljudima” – odgovorili bi. I nastavili.

A u svako vrijeme bilo je kršćana koji su unatoč zabranama bili ustrajni, pa su bili u mučeni. Na nama je i danas da biramo: prikloniti se globalnoj ideji nekog sveopćeg ekumenizma, u kojem je posve svejedno što tko vjeruje i tako izdati Isusa i ono što smo primili na krštenju ili, pak, donositi svijetu Istinu – Isusa, Spasitelja svih.

Nismo svi primili iste darove od Boga i nismo svi pozvani propovjedati kao svećenici, kao sv. Dominik, utemeljitelj reda propovjednika. Nismo svi završili teologiju. Nismo svi ni elokventni. Ali ne zaboravimo da Bog ne očekuje ni od kog nemoguće, nego samo moguće. Mojsije je, čini se, imao govornu manu, a ipak je bio poslan faraonu da govori i bude Božji glasnogovornik. Nije se osjećao sposoban. A nije ni Jeremija. Tužio se Bogu da je dijete, ali Bog ga je hrabrio: “Ne boj ih se… “ Bog često izabire one koji su u očima ljudi – nesposobni, da pokaže kako je po srijedi Njegovo djelo, a ne djelo ljudsko.

Svi smo mi kršćani, svojim krštenjem, svojim znakom križa na čelu, postajali dionici tog poslanja. Krštenje je dar i odgovornost. Kako za papu, tako i za svakog od nas. Živimo u vrijeme velikog otpada do vjere. Zar želimo biti dio tog – otpada? A nije li najgori otpad – otpad od vjere? Jer o tom ne ovisi naš život za par dana, već naša cijela vječnost.

Sv. Dominik je želio svojim propovijedanjem suzbijati krivovjerja svoga vremena. A ni nama ne fali krivovjerja oko nas. Ali kako se boriti protiv krivovjerja ako ni svoju vjeru ne poznamo? I ako ju ne poznamo, ne možemo ju ni voljeti. A ako je ne volimo, ne možemo je ni drugima donositi.

Sv. Dominik nije samo propovjedao. On je bio čovjek molitve. Na slikama ga se često prikazuje s krunicom u ruci koju mu daje Blažena Djevica Marija.

Hands holding rosary.

A što je krunica? To je molitva koju nam Gospa daje kao moćno duhovno oružje u duhovnom ratu. Znamo koliko je u ratu važno da vojnici imaju oružje, da se imaju čime braniti. A budući da sotona postoji, a je stvaran, da djeluje, da je stalno u boju protiv duša – onda nam protiv njega treba i oružje. Jedno moćno oružje koje nam daje naša Nebeska majka je upravo to – krunica.

Gospa je dala i obećanja onima koji budu molili krunicu. A ako znamo otajstva krunice onda znamo da kroz krunicu razmišljamo o Isusovu životu. To je evanđelje, u stvari. Razmatrajući otajstva krunice razmatramo – evanđelje.
Krunica se često može učiniti molitva za bake. Pa oni koji se drže pametnima, često uzmiču od te molitve. Istina, da zbog puno istih molitvica zna biti monotona. Ali Gospi nije monotono slušati nas. Mi ne moramo osjećati učinke naše molitve (kad je suhoparna; a bit će manje ako je ne ostavimo za zadnje trenutke u danu), da bi bila plodonosna. Gospa sluša naše zdravomarije, kao komplimente, (kaže sv. Josemaria Escriva) koji joj nikada ne mogu biti dosadni. Ili kao što majci ne može dosaditi kad joj dijete ponavlja da je voli.

Molitva krunice i Gospin zagovor spašavao je vjernike i u onim drugim bitkama, sa onima koji su ih napadali. Vidi neke primjere na: Putevi milosti.

Nakon sv. Dominika, koji je promicao pobožnost molitve krunice, opet se nekako stavila u zaborav, pa je jedan od dominikanaca bl. Alan, imao viđenje u kojem ga je Isus upozorio da ga opet progoni. Kako to “opet”, čudio se Alan? Tako, objasnio mu je Isus, prvi put svojim bezbožnim životom, a drugi put što si zanemario molitvu krunice… I sv. Alan se ponovo, po uzoru na sv. Dominika, svog utemeljitelja, da na molitvu krunice i širenja te pobožnosti. 

Neka nam svima sv. Dominik bude uzor u borbi protiv krivovjerja, kao i u ljubavi prema Isusu i Gospi, preko molitve krunice…

Print

You may also like...