Sv. Bernardica (& Lurd)

U siromašnoj obitelji ona se rodi

i kao dijete dobrim putevima hodi.

U zemlji Francuskoj, u Lurdu gradu

 Gospa preko nje vjernicima daje nadu.

Djetinjstvo provodi ko pastirica mala,

za zadatke školske ona nije znala.

Kad zvona s crkve čuje, na koljena pada

I u molitvi tad biva dio Božjeg stada.

Jednog dana pođe drva sakupljati

Pa će pred špiljom u čuđenju stati.

Granje se ne miče, a ona vjetar čuje

i za tren vidi da neka Gospođa tu je.

U bijelu je bila, a oko nje pojas plavi

krunica u ruci i bijeli veo joj na glavi.

I dok se Bernardica pita koga li tu sreće

Gospa kaže da je ona – Bezgrešno začeće!

I svoju želju reče – da tu kapela bude

koja će u molitvama okupljati ljude.

Traži da za obraćenje grešnika moli,

da se vrate k Bogu koji ih traži i voli.

Da zemlje tu iskopa Gospa Bernardici reče

pa na mjestu ukazanja izvor vode poteče.

Na tom izvoru su izliječene mnoge bolesti

I tu će se mnogi s Božjim čudima sresti.

No Bernardici  Gospa zdravlje ne obeća

već joj reče da je tek u nebu čeka sreća.

I nakon što prođe osamnaest ukazanja

u samostanski život, u molitvu se sklanja.

U molitvi i trpljenju za spas grešnog svijeta

Ona živi ponizno sljedećih dvadeset ljeta.

U trideset petoj duša se rasta od tijela

u kom osta trag Božjeg čudesna djela.

Trideset godina u zemlji joj bi tijelo

al čudom Božjim pronađe se – cijelo.

Vjera živa Nebo vidi u takvoj pojavi

jer tijelo njeno i u smrti Boga slavi.

DOK BOGA SADA GLEDAŠ LICEM U LICE

MOLI ZA NAS SVETA MALA BERNARDICE.

MOLI ZA NAS DA NAM GOSPA BUDE MATI

ZAGOVOROM SVOJIM KROZ ŽIVOT NAS PRATI

MOLI ZA SVAKU DUŠU ŠTO U BOLI TRPI

DA S IZVORA ŽIVOTA SNAGU SVOJU CRPI.

MOLI DA NAM DUŠA U MILOSTI BUDE

JEDNOM KADA ISUS DOĐE SUDITI LJUDE.

Print

You may also like...