Ozdravljenje slijepca iz Betsaide (usp Mk 8,22-26)

slijepac drži isusa

Kad dođe u Betsaidu,
dovedu Isusu slijepa čovjeka
pa ga zamole
da ga se dotakne
(jer i taj čudo čeka). Mk 8,22

On uhvati slijepca za ruku,
izvede ga iz sela.
A onda (dok još ne vidje ništa)
pljunu mu u oči
stavi na nj ruke i zapita ga:
“Vidiš li išta?” 23

Slijepac upilji pogled i reče:
“Opažam ljude.” (pa doda)
“Vidim nešto kao drveće
koje hoda.” 24

Tada mu Isus opet
ruke na oči stavi
i slijepac progleda
i ozdravi.

Mogao je
(sad primjeti)
sve jasno
i nadaleko vidjeti. 25

Tada ga Isus kući posla
i reče mu
(da na jedno pazi):
“U selo ne ulazi!” 26

Ovdje Isus postepeno
čovjeka oslobađa
od sljepoće.
Al zar nije mogao odmah?
Zašto to polako hoće?

Da je tko izmišljao ovu zgodu
sigurno bi drugačije
zapisao riječi.
Jer što bi Svemogućem trebalo to
da u dva puta
slijepoću liječi?

Ili komu bi na pamet palo
da piše kako Isus koristi
pljuvačku za ozdravljenje?
Al Isusa ne zanima
što svijet misli, što će reći.
Takvo je Božje htijenje.

Odakle mu pravo da tako postupa?
Tko je On
da čovjeku u oči pljuje?
No sjetimo se što Mojsiju kaza:
“Tko je dao čovjeku usta?
Tko ga čini gluhim ili nijemim?
Tko li mu vid daje ili osljepljuje?”

“Zar to nisam ja, Jahve?”
reče on Mojsiju –
koji je bio “na govoru težak
na jeziku spor.”
Čovjek, pa ni tijelo mu, ne pripada
njemu samom. Pripada Bogu.
Božji je stvor.

Samo Bog zna zašto
neki ljudi nemaju zdravlje
godinama.
Al On koji sve vidi
i sve križeve zna
ima svoj spasenjski plan
sa svima nama.

Prorok Izaija
u više je navrata pisao
o Onom koji će doći
i vid vratiti slijepima.
A to je jedan od znakova
po kojem se Spasitelj
očituje Izraelcima.

Izraelci su čekali stoljećima
prije nego Isus dođe
i poče činiti čudesa.
Tad su mogli vidjet
da je Kraljevstvo Božje blizu,
da su se na zemlju spustila
Nebesa.

A jesu li to prepoznali svi?
Ili su ostali slijepi
pored svega što je učinio?
Slijepi su ostali mnogi
kod očiju zdravih
jer shvatili nisu
da je Bog među njima bio.

Oholost je ta
koja čovjeka zaslijepiti može
i ne dati da Istinu vidi,
da mu srce kao kamen učini
i da mu se Zlo
od Dobra više svidi.

I ta sljepoća duše
gora je od sljepoće
koja pogađa oči ljudske.
Sveti Pavao to dobro zna.
Slijep je bio tri dana, al na duši
mjesecima imao je ljuske.

Sljepoća duše, to je ono
što čovjeka priječi
da Isusu vjeruje
i prihvati
Njegove riječi.

U sljepoći toj progoniti može
onog koji Isusa u životu želi
a tko je Isus nit ne želi znati
i svojom se voljom
od Njega dijeli.

Oholost je ta
koja i danas otvara vrata
zlodusima koji se u vjeri ne krste,
duhu bluda, duhu nemorala,
duhu abortusa, duhu svetogrđa,
duhu zločinaca svake vrste.

Oholost je ta
koja i vođe zasljepljuje
pa hoće ono što Bog ne želi
I kud će narod ako ih slijedi?
Kud može čovjek koji se
od Boga dijeli?

Zloduh je taj koji lijepa imena
pridaje zlima
da zavara, da čovjek ko slijepac
padne u jamu, u grijeh.
I dok čovjek griješi
zloduh se veseli,
pobjeđuje nad njim
i krade mu smijeh.

“Ljubav” je to,
“Pravo izbora”
“Ubojstvo iz milosrđa”,
“Zdravstvena zaštita”,
“Planiranje obitelji”
Varljivi nazivi za Zlo
koje kruži oko ljudi
ne bi li nasjeli
i bili njegovi prijatelji.

I koliko ih oslijepi
od blještavila reklama
od moćne propaganda Zloga?
Koliko je opsjednutih
onim što govore moćnici
ne mareć za Istinu, za Boga?

Oholost je ta
nasljedna bolest
od početka, od stvaranja.
Ona je zaslijepila i prve ljude,
kad su pristali
na sotonska varanja.

Oholost prati i nas
jer smo i mi potomci
onog prvog ljudskog para,
Oholost nam kaže:
“Čini što god želiš!
Ne postoji tamo negdje
Bog koji ljude kara.”

Bože, Stvoritelju naš,
bilo je dana kad smo rekli
“Činit ćemo što god Ti kažeš!”
a onda smo opet pali.
No Ti nas i tad gledaš
i kao Otac dobar želiš
da se na Te oslonimo,
jer smo slabi, jer smo mali.

Isuse, Ti si Bog, pa ipak
Ti si i sam dijete bio
i kasnije, koliko puta,
pred smrtnicima grešnim,
toliko puta si se ponizio.

A mi? U sljepoći svojoj
često krivo vidimo stvari
i sebe i druge.
Daj nam poniznosti, molimo Te,
da ne budemo
razlog Tvoje tuge.

Marijo, majko naša,
Ti nam otvori oči
da duhovnu stvarnost
vidimo bolje.
Ti naš život čini
boljim, svaki dan,
da budemo djeca
Božje, a ne svoje volje.

Print

You may also like...