Raspeće

Μεγάλη Πέμπτη-kosmonea1.jpg

Pilat bi onaj što Isusa na smrt preda
(pa se na njeg sad ko na razbojnika gleda)
I uzmu oni njega i On ponese križ svoj
(da prolije za nas svoju krv i znoj).

I na križ on ide (ko na svoj prijesto’)
na to (po hebrejski) ‘Lubanjsko’ mjesto.
I kao Golgota je to mjesto znano
(I tu je Janje Božje za nas predano).
(usp. Iv 19, 16-17)
Osim Ivana – gdje li su učenici sada?
Spominju se žene tek što ih tuga svlada.
“Kćeri Jeruzalemska ne plačite zbog boli moje
Nego zbog sebe i zbog djece svoje.”

I Isus im navjesti da će doći dušam’ tama
Kad će se govoriti: Blago nerotkinjama!
I tada će se dovikivat brežuljcima i gorama:
Pokrijte nas! Padnite po nama!
(usp. Lk 23,28-31)

Već prije je navještao propast Jeruzalema
I kao da puk opet tim riječima priprema
„Ni kamen na kamenu osat neće“ riječ je dao
jer „vrijeme svog pohoda nije prepoznao“
(Lk 19,43-44)

I dvojicu drugih s njim su razapeli
Njemu sa strana razbojnike su htjeli.
Pilat dade da natpis stave
I da mu to postave iznad glave
I tako mu natpis namjestiše
Na kojem: “Isus Nazarećanin,
kralj židovski” – piše
Golgota je bila blizu grada
I mnogi su židovi to čitali tada
A natpis ne bi samo na hebrejski
već i na grčki i latinski.

Glavari svećenički radije bi da piše
“Kralj sam židovski!” I ništa više.
Zato traže od Pilata
Da takav natpis stvori
No… “Što napisah, napisah!”,
– on im odgovori.
(usp. Iv 19,18-23)

I dok Kalvariji ide umorno svom kraju
Da mu pomoć bude tad Šimuna natjeraju
(usp. Mk 15,21)
(A kao i Šimun svatko od nas ima svoje vrijeme
Da s Isusom križ ponese, to dragocijeno breme.)

Oni koji su prolazili na Njeg su zurili
Mahali glavom i u ruganju na nj hulili:
Spasi sad samoga sebe (viču onom koji vlada)
Ako Ti si Sin Božji siđi s križa sada!
(usp. Mt 27,39-40)

Zar ti nisi Mesija? Lijevi razbojnik govori
Onda spasi sebe i nas!- i dalje ga kori
No onaj desni vidi da optužbe na Nj ne stoje
Pa Isusu reče:
Sjeti me se kad dođeš u Kraljevstvo svoje!

Posljednja molitva onog desnog razbojnika
bila je najbolje na svijetu iskorištena prilika
On priznaje Spasitelja i sluša Riječ na svom kraju:
Zaista kažem Ti – još danas ćeš biti sa mnom u raju!

A prije toga lijevom reče: Zar se ne bojiš Boga
Mi smo pravedno kažnjeni zbog grijeha svoga,
primamo kaznu pravdenu za djela ta
A on – On nije učinio nikakva zla!
(usp. Lk 23,40-41)
Drugima je pomogao, a sebi samom sad ne može
Ako je kralj Izraela nek siđe – optužbe se množe
On se uzdao u Boga! – viču oni, ništa bolji
Neka ga sad izbavi, ako mu je to po volji
(usp. Mt 27,4..-43)
U agoniji teškoj Ocu svom riječi je upravio:
Bože moj, Bože moj – zašto si me ostavio?
Zove Iliju… (kažu na tu riječ što se Nebu vine)
Da vidimo hoće li doći da ga s križa skine!
(usp. Mk 15,35-36)
I vojnici pod križem i oni su se rugali,
Pristupali s k njemu i ocat mu pružali
Prema njemu su podizali podrugljivi glasi:
Ako kralj si židovski tad samog sebe spasi!
(usp. Lk 23,36-37)
A Isus ne uzvraća na ruganja ta
On Oca moli za te ljude pune zla
Dok krivnju svoju ne vide nit se za nju kaju
On za njih moli:
Oprosti im Oče, jer što čine oni ne znaju!
(usp. Lk 23,34)

Vojnici su Isusa razapeli
a onda su njegove haljine uzeli.
Na četiri dijela razdijele haljine
da svaki dobije dio, zato to čine.

A uzeše i donju nešivenu haljinu,
pa da je ne kidaju, za to se brinu.
Bila je u jednom komadu otkana
i kockom sretnom dobitniku dana.
Tu se riječi Svetog Pisma ispuniše:
“Razdijeliše među se haljine moje
kocku za moju odjeću baciše”

Uz križ su Isusov stajale Marije,
Isusova Majka i još Marije dvije –
Marija Kleofina, rodica njena
i obraćenica Marija Magdalena.

I gleda Isus sa svog križa bolnoga,
Na majku svoju i učenika ljubljenoga
Ženo, evo ti Sina. – majci reče
Evo ti Majke! – Ivanu riječ poteče.
(Bez riječi su njih dvoje, uz bol i suze)
… I od toga časa učenik je k sebi uze.

Isus je znao – sve je dovršeno bilo
da bi se Sveto Pismo ispunilo.
I dok smrtna muka njime vlada
“Žedan sam” (i nama) reče tada.

A posuda puna octa ondje je od prije
Pa mu s izopove trske daju da pije
Dovršeno je! reče kad mu se ocat da
I prignuvši glavu duh svoj preda.

U to vrijeme bila je za Pashu Priprava
a subota velik dan za židova prava
Stoga se trebalo s križa skinuti tijela,
na križu u subotu nisu ostat smjela.

Tad Pilat od židova molbu prima
da se golijeni prebiju raspetima.
I razbojnicima učine što će židovi reć
Al Isusu ne, jer on je bio umro već.

Isusu golijeni ne prebiše stog
nego mu se kopljem probode bok.
Kad vojnik to učini, (na očigled sviju,)
krv i voda poteče iz njegovih prsiju.

Onaj koji je vidio svjedoči ovo
i istinito je svjedočanstvo njegovo.
Da bismo vjerovali, Ivanu je stalo
jer se u tomu Sveto Pismo ispunjalo.

A Pismu će već prije navjestiti:
Nijedna kost mu se neće slomiti
Na drugom mjestu piše o toj boli:
Gledat će onoga koga su proboli

Josip iz Arimateje, za ukop se brine
i Pilata moli da tijelo s križa skine
I dopusti Pilat tomu koji je učenik bio
ali se u strahu od židova krio.

A dođe i Nikodem i pomasti donese
smirne i aloje, oko sto libara smjese.
Isusovo tijelo pomažu sa miomirisima
I polože u povoje, prema običajima.

Bijaše vrt na mjestu gdje je Isus raspet bio
i grob u koji se još nitko nije položio.
Zbog vremena židovske Priprave
u taj grob, u blizini, Isusa stave.

(usp. Iv 19,23-42)

56 raspeće 1

 

57 raspeće 1

Print

You may also like...