Putevima molitve (Međugorje, hodočašće)

križevac

Putevima križnih postaja mogli smo se na Križevac penjati kao izletnici, a mogli smo i kao oni koji Bogu nose svoje želje da ostanu na Njegovu putu, na putu prihvaćanja osuda i križa, na putu padanja i ustajanja, na putu susretanja s Njegovom i našom majkom, na putu suosjećanja s drugima i pomaganja, na putu umiranja sebi i svojim željama, na putu prepuštanja svih svojih planova – u Božje ruke. S križnog puta mogli smo se vratiti potpuno isti kao i prije, a mogli smo se vratiti i makar malo drugčiji. Sa makar malo više želje da ugodimo Bogu.

Ovim kamenjarom prošle su mnoge stope koje su nosile ko zna kakve sve životne priče i poteškoće. U podnožju tog križa ostavljene su mnoge rane i molitve, mnoga stradanja i nadanja. I mladi imaju svoje probleme. I oni imaju svoje nade. I oni žele svoje zbunjenosti, dileme, poteškoće, padove, neuspjehe, neka mučna vremena i bremena… sve ono što im zaokuplja srce – staviti pred Raspetog i Uskrslog Spasitelja. Isusova radost je biti – Spasitelj. Neka i radost svih hodočasnika koji se penju putem križa bude – tražiti Isusa, Spasitelja, priznajući se slabim grešnicima…

podbrdo

Putem otajstava krunice na Podbrdu također su prošli mnogi. Idući prema Gospinu kipu razmišljali smo o radosnim događajima u Gospinu životu, o veličini služenja kojoj smo mi tako neskloni, a tako skloni stavljati sebe iznad drugih, da drugi nama služe, … A Gospa, koja je bila Božja majka, pronalazi radost u služenju Elizabeti. Razmišljamo i o Isusovu siromaštvu i o ispunjenju proročanstava da se rodi u Betlehemu, ali da se rodi u siromaštvu, u studeni, u odbačenosti… to sam bira. A sve kako bi bio bliži običnim ljudima.

Pred Gospinim kipom smo u tišini. Pred njezinim služenjem se sramimo svojih ovozemaljskih težnji. U njezine ruke stavljamo svoje molitve – da budemo što sličniji njoj. Skromni i ponizni.

Nakon ovih razmatranja – spremniji smo na ispovijed. I na zajedništvo s Isusom u svetoj misi.

Je li se Gospa u Međugorju ukazala ili nije – nama je to manje bitno. Međugorje je svetište u koje možemo ići kao i u svako drugo Gospino svetište iz pobožnosti prema svojoj Nebeskoj Majci i u želji da rastemo u zajedništvu s Bogom i u zajedništvu s bližnjima.

Neka sve nas, kao i sve mlade s ovog hodočašća Gospina pomoć čuva i prati te ih sa životnih stranputica uvijek natrag k sebi vrati.

silazak

Print

You may also like...