Predstava: Gospa Guadalupska (za desetak uloga)

Ukratko o Gospi Guadalupskoj

gospa guadalupska 2

Gospa su ukazala priprostom čovjeku Juan (Huan) Diegu u Meksiku, nakon što je Amerika otkrivena. Rekla mu je da želi da se na tom mjestu sagradi hram posvećen njoj. Juan Diego je bio novoobraćenik, ali je katoličku vjeru prihvatio svim srcem. Osjećao se mđutim nesposobnim ovu Gospinu želju odvoljno dobro predstaviti biskupu kako bi on poslušao. Bisup je tražio znak i Gospa je poslala – ruže (kakve inače u Meksiku ne rastu) no i jedan daleko veći i zapanjujući. Rekla je Juan Diegu da ode (usred zime) na brdo ubrati ruže te da ih odnese biskupu. Juan to čini no ni sluti da je Gospa na njegovu plaštu ostavila  čudesan znak – kojeg će on vidjeti tek kad bude kod biskupa – a to je Gospin lik na plaštu! Taj lik je misterij i znanstvenicima do danas. Lik koji je nastao na neobjašnjiv način – ne naslikan ljudskom rukom… A čuva se i danas u crkvi Gospe Guadalupske u Meksiku.

Uloge:

  1. Narator
  2. Gospa
  3. Juan Diego
  4. Biskup
  5. Juan Diegova supruga
  6. Ujak Juan Diega
  7. Franjevac
  8. Biskupov poslužitelj 1
  9. Biskupov poslužitelj 2
  10. Pjevači
  11. Dvije osobe koje na kraju predstave pričaju o plaštu s čudesnim Gospinim likom

……………………………………………………………………

UVOD

Narator: Bilo je to u Meksiku prije 4 i po stoljeća i to samo 40 ak godina nakon što je Kolumbo otkrio Ameriku. Tu je eto Gospa htjela, odmah nakon otkrića tog kontinenta stvoriti svetište u kojem će svoj djeci moći davati brojne misloti i očitovati se kao njihova majka puna dobrote. Što se događalo u Americi, u Meksiku onih dana kad je Gospa posjetila ovu zemlju sa željom da je narod pronađe kao svoju majku? Poslušajte i pogledajte u ovoj predstavi koju ćemo otpočeti s jednom Gospinom pjesmom…
(Pjesma: ……………..)

 

  1. scena: BISKUP U MEKSIKU

(Za stolom su franjevac i biskup, razgovaraju)

Franjevac Ricardo: Uzoriti, evo da vas izvjestim kako teče širenje kršćanstva među ovim plemenina. Ovdašnji stanovnici Meksika, koji su se do jučer klanjali krivim bogovima sve više traže krštenje. Radosni smo da i u nedjelju imamo krštenje desetak obitelji.

BISKUP: Lijepo je to čuti Ricardo. Nadam se da će naše nedjeljno slavlje biti zaista veličanstveno. Molim Boga i blaženu Djevicu Mariju da vam budu u pomoći u vašem misonarskom nastojanju.

Franjevac: Oče, ove misije su nešto zaista predivno. Nemate pojma kako sam sretan što smo nas 20 ak došli iz Španjolske baš ovdje. Istina, tu nema puno stanovnika, ali želja nam je da to sve budu prava djeca Božja.

BISKUP: Dobro, far Ricardo. Bog te blagoslovio. Budi ustrajan u svojoj želji da duše privodiš Bogu. Neka ti Majka Božja bude u pomoći.

Franjevac: Zbogom oče biskupe, Vidimo se na nedjeljnom slavlju.

Biskup: Zbogom Ricardo.

Pjevači: …………………  Idi, kaži cijelom svijetu, da i slijepi opet gledaju, idi kaži cijelom svijetu, da Bog je s nama tu…

 

Narator: Franjevci su bili vrijedni misionari u Meksiku. Biskup je tamo došao na zahtjev španjolskog kralja koji je za ovu Novu Španjolsku želio i biskupa. Ipak, Gospa nije razgovarala ni s biskupom ni  s nekim od franjevaca nego s običnim, prirostim čovjekom koji se zvao Juan Diego.

…………………………….

  1. SCENA JUAN DIEGO I SUPRUGA

(Na pozornici je žena Juan Diega koja sprema kuću i povremeno sluša Juan Diega koji oduševljeno priča o onom što je čuo o Isusu i kršćanstvu)

Juan Diego: e mogu ti opsiati kako sam sretan otkako su nam oni ljudi kazali za Isusa!!!

Supruga: Da, ne mogu vjerovati da smo do jučer vjerovali u neke poganske bogove. A sad (ostavlja metlu… ) … a sad cijeli život je drugčiji kad znamo da postoji Isus, da postoji Gospa, da je ona naša majka.

Juan Diego: Da. Isus i Gospa su mi potpuo osvojili srce. Ne osjećam nikakav napro hodati ni 3 sata da dođem na misu. I čini mi se da po cijeli dan ništa drugo i ne mislim nego o Gospi i isusu. Kad se ustajem, kad idem loviti divljač, kad radim u vrtu, kad idem po drva… cijeli cijeli dan…

Supruga: A sa mnom je isto tako. Jedino, ipak osjećam da moje zdravlje polako nestaje. Ali sad kad sam toliko sigurna da postoji život vječn, da postoji raj… nije mi teško. Ni ova moja bolest. Ne bojim se umrijeti, jer zna da i tamo imam jednu obitelj.

Juan Diego: Ah, molim te, ipak mi ne spominji bolest ni smrt… Iako vjerujem i znam da postoji život vječni, vjerujem svim srcem, ipak bi mi se srce slomilo od boli da se moram odvojiti od tebe. Želim da budeš zauvijek sa mnom. Da skupa idemo na misu. Da skupa kopamo vt, da s skupa smijemo, da pričamo, da ložimo vatru…

Supruga: Vjeruješ da ćemo biti zauvijek skupa?

Juan D: Da, da… vjerujem da ćemo i u raju biti skupa. Ali teško mi je pomisliti na život bez tebe. Zato se ipak nadam da će te dragi Bog ozdraviti. Da ćemo još dugo zajedno živjeti, prije nego odemo u raj.

Supruga: Znam dobro o čemu govoriš. Da sam ja na tvom mjestu a ti na mom, molila bi Boga da ozdraviš, da te ne uzme. Ali dragi Juan, mi moramo naučiti moliti Boga: „Budi volja Tvoja!“, jer čuo si kako molimo u Očenašu… budi volja Tvoja… hajde, dođi, pomozi mi nešto u vrtu… i molimo zajedno „Oče naš…“

(odlaze zajedno moleći – oče naš…)

 

  1. SCENA: SMRT JUAN DIEGOVE SUPRUGE, MARIJE LUCIJE

Marija Lucija se vrati… sjedne… drži se za glavu… osjeća se jako bolesno… pada… i umire…
(Dolazi Gospa i odvede Mariju Luciju)

Narator: Bog ipak nije ozdravio Mariju Luciju, a ona je spremno otišla u nebo. Juan Diego je vjerovao da je s Isusom i Gospom, ali je istovremeno sojećao i bol zbog rastanka.

(na sceni je grob, na kojem Juan Diego moli, klečeći i govori:  )

Marija Lucija,… blago tebi… ti si već s Isusom i Gospom. A ja sam bez tebe tako jadan i sam. Moja velika utjeha je Majka Božja, naša Kraljica i Majka… znam da je ona sa mnom… Ali Marija Lucija… moli je da mi da više snage da se oprostim od tebe… Moli ih da me ovo stanje tuge što prije prođe… (ostaje malo u tišini) …

(na scenu dolazi ujak od Juan Diega)

Ujak: Hajde Juan Diego, ne tuguj, tvoja žena je s anđelima.

Juan Diego: Da, znam ujače, znam…

Ujak: Idemo kući. Sad kad živiš kod mene bit će ti puno bliže ići i na misu. Znam da to voliš. A tamo će ti Isus dati snage… (njih dvojica hodaju, dok ujak priča)

Ujak: Marija Lucija je bila krasna žena. Ali… mi sada vjerujemo da postoji nebo… raj…

(Juan Diego se zagleda u nebo)

Ujak: Mi smo kršćani. Znaš da Isus nije obećao lagan život onima koji ga odluče slijediti. Ne može ni nama biti lako. Zamisli da ti je žena umrla dok još nismo bili kršćani. Kako bi tek tada podnio njen odlazak. Ne bi ni znao da postoji raj u koji je otišla i u kojem te čeka. Osim toga, Juan, tebi je već 57 godina. Nisi tako ni mlad. A vrijeme na zemlji brzo prolazi. I vječnost će doći tako brzo. I vi ćete opet biti skupa.

Juan: Imaš pravo…

(dok oni nastavljaju hod pjevači pjevaju: „Ne boj se jer ja sam s tobom, da te čuvam od svakog zla, .. ne boj se jer ja sam s tobom da ti dajem miran san.. Jer moja ljubav je istina, moja ljubav liječi srca slomljena… „ Juan Diego u toku pjesme ode spavati, pokriva se pokrivačem…

  1. scena DAN KAD JE JUAN DIEGO SUSREO GOSPU

(Kad završi pjesma) Juan Diego se budi:… Vrijeme za misu. Ogrne se  govori…

Juan Diego: Sad kad nema Marije Lucije trebao bi s ujakom na misu, ali idem ja već… Ionako ne mogu više spavati.

(Juan Diego hoda pozornicom… osjeća hladnoću… steže ogrtač… dolazi do brežuljka… Odjednom se tamo pojavi Gospa: )

Gospa: Moj sinko, kamo ti ideš?

Juan Diego: Plemenita Gospodarice i Gospođo, idem u crkvu… slušati misu…

Gospa: Moj ljubljeni sinko, znaj da sam ja Djevica Marija, Majka pravoga Boga (…) Ja silno želim da se meni sagradi hram na ovom mjestu. Ovdje ću ja pokazati, razvijati i davati čovječanstvu svu svoju ljubav, svoje milosrđe, svoju pomoć, svoju zaštitu. Ja sam tvoja Majka puna dobrote, ali ne samo tvoja nego i svih onih što žive u toj zemlji, a također i Majka svih različitih naroda, svih koji mene ljube, svih koji mene zazivaju svih koji mene traže, svih koji imaju vjeru i pouzdanja u mene. Ovdje ću ja uslišati njihove suze i njihove boli. Ja ću ih tještiti i pomagati im u njihovim nevoljama, u njihovim patnjama, u njihovim kušnjama i u njihovim svakovrsnim potrebama. Da se ta moja volja ostvari ti idi u grad Meksiko u dvor biskupa koji ondje stoluje. Kaži mu da te ja šalejm i da ja želim da se meni sagradi hram na ovom mjestu… Pođi moj sinko, u miru i upamti da ću ja nagraditi tvoj trud.

Juan Diego: (pada na koljena) Vrlo plemenita gospođo ja odmah idem izvršiti vašu zapovijed, kao vaš ponizni sluga  (Juan Diego ide kod biskupa)

  1. scena: JUAN DIEGO PRED BISKUPOVIM DVOROM

(Juan Diego je došao do biskupova ureda ali još ne ulazi. Uzvrpoljio se.. sjeda,,.. ustaje… Za to vrijeme se pjeva refren pjesme: „Marijo o Marijo, Marijo o Marijo…“ Juan sjeda, narator počne: )

Narator: Juan Diego je bio jako uzrujan. Nije on navikao razgovarati s uglednim ljudima. Bio je običan siromah. Kako će razgovarati s biskupom. Bojao se. A da se osjeća još jadnije pripomogli su i biskupovi suradnici koji su ga izrugali zbog siromašnog odjela.

Biskupov poslužitelj 1: Kako se usuđuješ takav doći u biskupov dvor?

Biskupov poslužitelj 2: Ha, ha,  pogledaj ga samo. Pogledaj te jadne cipele. Taj jadni plašt.

Biskupov poslužitelj 1: Savjetujemo ti da odeš kući i lijepo se obučeš a onda se vratiš, jer tvoj izgled zaista ne priliči ovom mjestu.

Biskupov poslužitelj 2: Da, dobro govori: Biskup ima puno važnijeg posla nego da razgovara sa takvim odrpancima… Ako mu baš imaš nešto važno reći, u što sumnjam, onda se malo dotjeraj.

Biskupov poslužitelj 1: Vjerojatno si došao biskupa pitati za nekakvu hranu. E pa ja bih ti savjetovao da upotrijebiš svoje ruke i noge i da zaradiš nešto, pa ćeš imati hrane.

Biskupov poslužitelj 2: Ma pustimo ga. Neka samo čeka. Načekat će se. Ja ću reći biskupu neka on slobodno završi posao koji je počeo, jer ovaj besposleni čovjek sigurno može i čekati.

(njih dvojica nestanu s pozornice, a narator nastavi – dok Juan Diego stišće svo plašt oko sebe)

Narator: Tako je Juan Diego stojeći čekao od 8 sati ujutro do 4 sata popodne. Konačno su poslužitelji odlučili javiti biskupu da ga neki indijanac želi posjetiti da mu priopći nekakvu važnu stvar.

Biskup zove Juan Diega i on sjedne.

(razgovaaraju potiho… gestikulirajući…dok narator čita:  )

Narator: Biskup je došao i strpljivo saslušao Juana. Bio je iznenađen onim što je čuo. Potanko ga je ispitivao o svemu. Ali biskup mora biti oprezan. Iskrenost ne isključuje zablude. Možda je po srijedi samo njegova bujna mašta. Možda je neka sotonska varka. Biskup Zamarraga je konačno kazao Juan Diegu da prima na znanje njegovu poruku, ali da je potrebno nekoliko dana da se takva stvar dobro prosudi.

 

(Juan Diego pozdravlja biskupa.. doda tamo ovamo.. pa sjedne na pozornicu… podboči se… dok se čuje pjem+sma: Ne boj se jer ja sam s tobom…

  1. scena: Tužan, JUAN DIEGO , PONOVO IDE NA BREŽULJAK GOSPI

Narator: Pouzdanik Presvete Djevice izišao je iz dvora poprilično razočaran i dosta utučen. Juan Diego je bio uvjeren da će Presveta Djevica izgubiti u svojoj želji da se tamo sagradi crkva – zbog njegove nesposobnosti, jer on, neznalica, seljak, bez utjecaja, nije podesan da iznese njenu želju biskupu. Zato je smatrao da je Presveta Djevica pogriješila u izboru da baš on ispuni ide k biskupu. Odlučio joj je to i kazati. Nije sumnjao da će ju pronaći na brežuljku.

(Juan ustaje i ide na brežuljak gdje mu se Gospa bila ukazala; tamo vidi Gospu… )

Narator: I uistinu, na vrhu brežuljka čekala je Gospa. On joj se duboko poklonio.

Juan Diego: (klečeći pred Gospom – može pred sobom držati na podu i tekst…)

Moja kraljice i vrlo velika Gospodarice, ja sam sve učinio što ste mi rekli. K biskupu nisam mogao odmah ući. Nakon dugog čekanja ipak sam ga vidio i prenio mu vašu poruku. Dobrohotno me i pažljivo saslušao. Ali po onome što sam primjetio zaključio sam da ne vjeruje mojim riječima. Rekao mi je da dođem drugi put. Hoće dobiti više vremena da razmisli o toj stvari. Očito mi je bilo, da on misli kako je hram kojeg ste tražili neka moja izmišljotina i plod moje mašte, a ne vaša sveta volja. Stoga, molim vas da pošaljete nekog drugog, neku bolju osobu, dostojnu poštovanja koju će biskup vjerovati. Vi vidite da sam ja siromašan seljak, niskoga, prostoga položaja i zato meni ne odgovara ta uloga. Moja Kraljice, oprostite mi moju drskost i oprostite mi što sam vam donio loš odgovor.

Gospa: Čuj moj predragi sinko i znaj da ja imam dosta služitelja kojima bih mogla zapovjediti. Imam mnogo onih koje bi mogla poslati, kad bih to htjela. Ali pogodnije je da se ti baviš sa tom stvari i da ti to sve izvedeš. Moja volja mora se ispuniti baš po tebi. Zato te ja molim, moj sinko, i nalažem ti da se sutra opet vratiš biskupu. Kaži mu, neka sagradi hram što ga ja tražim od njega ida je ona koja te šalje Djevica Marija, Majka pravoga Boga.

Juan Diego: Ne ljutite se moja kraljice jer sa m rekao da ste krivoga odabrali. Ići ću. Makar nekako mislim da me opet neće primiti ili da mi neće vjerovati. Sutra ću opet ići, a onda ću vam donijeti vijesti! (Juan Diego  ide kući

Narator: Kad je taj razgovor bio završen Juan Diego se vrati kući. Toga je dana puno hodao, dva puta je vidio Presvetu Djevicu i s njom razgovarao. Ali je on i duge sate čekao da bude primljen od biskupa. Bio je umoran i iscprljen. Otišao je konačno na počinak.

Dok Juan Diego spava na svom krevetu čujemo opet refren: Ne boj se jer ja sam s tobom…

  1. scena: JUAN DIEGO 2. put KOD BISKUPA

(kad pjesma završi Juan Diego je ponovo ustao… i ide do biskupova ureda…)

Narator: Juan Diego je 10.prosinca opet pošao biskupu. Opet su ga pustili da čeka.

Dolazi biskup i govori:

Biskup:  Dođi Juan! Uđi unutra. Opet si dugo čekao. Nadam se da nije bilo predugo. (u biskupovu uredu su i dvojica službenika)

Juan: Ah, nije meni problem čekati… Problem je jedino … ovaj..  nez nam kako da vas uvjerim da je sve to istina… Ja stvarno…ovaj kako da to kažem… Gospa hoće taj hram. Ne bi meni to palo na pamet. Ona to želi. Ja sam samo došao jer je ona ponovila taj zahtjev i ja nemam izbora, ja sam njen odani sluga i samo vam prenosim njenu želju.

Biskup: Da, da… njena želja.. hm… Ona želi hram… tu kod naas! Eh, znaš, to mi zvuči predobro da bi bilo istinito!

Juan: Ne znam zašto je mene izabrala da vam to kažem, vidite i sami da sam nespretan u riječima…  ne znam zašto je mene izabrala da vam to kažem, vidite i sami da sam nespretan na riječima… ne znam što bih vam zapravo više i rekao… Nekako osjećam da mi nećete vjerovati…

Biskup: Znaš, nisu to stvari koje se mogu tako lako prihvatiti. A što misliš Diego, da pitaš Gospu da pošalje nekakva znak kako bih ja znao da je to Ona i da je to Njena želja!

Juan: (vidljivo obradovan biskupvoom idejom) Vi hoćete znak!? Kažite kakav znak hoćete i ja ću ga zatražiti od Gospođe!

Biskup: (kao da je u neprilici, češka se po bradi…) Eto ja neću određivat. Neka ona sama odredi znak. Neka odabere znak koji želi.

Juan Diego veseo ode)

Narator: Juan Diego je radosno izišao iz biskupova dvora jer je vidio da njegova zadaća zanima biskupa i zato on ima nešto određeno reći Presvetoj Djevici

  1. Scena: Juan DIEGO DOLAZI IZVJESTITI GOSPU O BISKUPOVOJ ŽELJI

(Juan Diego klekne pred Gospu)

Moja Kraljice i Gospodarice…bio sam kod biskupa i on je spreman učiniti kako vi kažete samo – traži znak… On traži znak da bi bio siguran da to nije moja tlapnja nego Vaša sveta volja!

Gospa: Drago moje dijete, dođi sutra ovdje i dat ti znak koji biskup traži.

Juan: Doći ći, doći ću… Jedva čekam… (nakloni se otrči… sretan)

Narator: Gospa m je rekla da dođe sutradan, i da će mu onda dati nak. Sutradan Juan Diego nije mogao doći jer se ujak razbolio i morao je po svećenika kako bi ujak primio sakramente bolesničkog pomazanja.

(Juan Diego je ponovo na sceni)

  1. scena: JUAN DIEGO SUSREĆE GOSPU KOJA MU DAJE – ZNAK

(Hoda i govori:  )

Juan: AH nadam se da moja Gospodarica i Kraljica neće naljutiti što nisam došao jučer. Ali što ću joj reći… A što drugo nego ono što je bilo.. Nisam mogao doći jer je ujak bio bolestan od jake groznice i morao sam po doktora. Brinuo sam se za nj ali ništa nije pomoglo… i evo, sad me liječnik poslao po svećenika A čim se vratim od svečenika onda ću ići na brežuljak potražiti svoju Kraljicu…

Narator: Juan je htio skrenuti nekim drugim putem, ali onda opazi da presveta djevica silazi s brijega prema njemu…

Gospa: Sinko moj, kamo ideš? Kojim si to putem pošao?

Juan Diego (bojažljivo i pomalo zbunjeno): Gospođo, znate da jedan od vaših služitelja…moj ujak.. bolestan. Njegova je bolest teška i smrtna. Vrlo je oslabio i ja se žurim u crkvu po svećenika da ga ispovjedi i…

Gospa: Nemoj se uznemiravati ni žalostiti zbog bolesti svoga ujaka. On neće umrijeti od te bolesti. Budi siguran da je već ozdravio.

Juan Diego: Vjerujem vam… a sada Gospođo, pošaljite me biskupu sa znakom o kojem ste mi govorili…pa  da mi popvjeruje.

Gospa: Moj dragi i mili sinko, uspni se na vrh brijega gdje si mene vidio i razgovarao. Uberi ruže koje ćeš ondje naći i stavi ih u svoj plašt, danesi ih meni a ja ću ti onda reći što ćeš učiniti i gvoroiti.

( Juan ide po ruže: (nađe ih negdje na brdu… )

Narator: Ruže u prosincu. Na vrhu brijega gdje je Juan uvijek gledao samo gole litice. Ali on nije sumnjao u Gospine riječi. Brzo se uspe na brijeg. Našao je prekrasne rascvjetane mirisave ruže koje su bile potpuno nepoznate u njegovoj zemlji. Ničice se prostre pred noge svoje vladarice i pokaže joj ruže.

Juan (klekne): Evo ruža moja gospodarice i kraljice. Vrlo ću ih rado odnijeti biskupu.

Gospa: Eto znaka kojeg ćeš odnijeti biskupu. Kaži mu da da su te ruže moj znak i da stoga on mora izvršiti što sam mu ja naredila. Na putu ne pokazuj nikome što nosiš. Nemoj otvarati svog plašta pred nikim, nego samo pred biskupom. Kaži mu da sam to ja rekla. I s tim ćeš ga raspoložiti da napravi moj hram.

Narator: Juan Diego se ovaj put uputio biskupu s velikim oduševljenjem. Nois znak za koji mu je Majka Božja kazala da će potpuno uvjeriti buskupa. Konačno će mu biskup vjerovati i Presveta će Djevica vidjeti ostvarenu svoju volju.

Dok Juan Diego čeka pred biskupovim uredom čuje se pjesma: Ovo je dan….

  1. scena POSJET KOD BISKUPA – JUAN D. NOSI ZNAK

Narator: Biskup je bio znatiželjan i čim je primjetio da je Juan došao odmah je uveo u ured, iako su ga i tog dana njegovi poslužitelji izrugali. Željno je želio je čuti je li Gospa poslala ikakav znak. Juan Diego je znao da nosi čudesne ruže u plaštu kakve nitko u ovoj zemlji nije vidio a pogotovu ih nije bilo moguće ubrati u prosincu. Ali Juan Diego nije ni slutio da u svom plaštu nos daleko veće čudo nego što su to neobične ruže.

Juan: Evo znaka što ga je izabrala Gospa! (na pod se prospu ruže) Biskup pogleda na ruže ali onda na otvoreni plašt i na njemu gleda nešto što je bilo daleko čudesnije: Gospin lik!)

Juan: Oče biskupe, što vam je… što se dogodilo?

(Biskup uzima Juan Diegov plašt i pokazuje na Gospin lik… i sad oba kleče pred likom… dok narator govori)

Narator: Biskup se našao u čudu jer osim ruža gledao je Gospin lik koji je nastao na Juan Diegovu plaštu. Kako je taj lik nastao? To je i danas misterij. Uglavnom, nije nastao ljudskom rukom. Boje na plaštu nisu utisnute u plašt kao da lebde iznad njega.

(Biskup uzima plašt i okreće prema gledateljima… Plašt preuzimaju dvije osobe koje će predstaviti gledateljima zašto je taj plašt tako čudesan – tj. poznate, čudesne činjenice o Gospinu liku na plaštu)

Na kraju predstavljanja plašta, dolazi ispred njih Juan Diego. Oni ga ogrnu plaštom. A onda se skupa naklone gledateljima

Pjesma Gospi……..

(tekst: M.G. 2007.)

Print

You may also like...