Po naravi smo skloni na grijeh (7 glavnih grijeha), ali Bog nam daje snagu i poziv da budemo drugačiji

deset božjih zapovijedi ploče

Čovjek je po naravi OHOL. Zaboravlja tko je On, a tko je Bog. Misli na sebe odvojeno od Boga. Druge ljude koristi za svoj vlastiti dobitak, ne misli kako može služiti drugom nego “kako da drugi služi meni”. Stalno se pitamo što mi želimo umjesto – što Bog želi.

Čovjek je po svojoj naravi i ŠKRT. Ima želju za posjedovanjem stvari, za gomilanjem. Stvari su nam u životu potrebne. Problem je, i grijeh, kad čovjek gomila više nego mu treba, a što može prijeći i u neku ovisnost. I u tome još želi hvalu drugih ljudi.

I POŽUDA je dio naše naravi. Želja za spolnim užitkom (koji je rezerviran za brak) nije nešto što čovjek u sebi spontano kontrolira. Treba se potruditi svojom voljom. U modernom svijetu svjedoci smo kakav nered mogu proizvesti strasti i požude ako se ne kontroliraju.

Čovjek je po naravi i ZAVIDAN. Tužan je što netko ima ono što on nema, ili što je netko uspio u nečem, a on nije, te je na neki način ostavljen u sjeni. Zavist hrani našu oholost. I tu je čovjek pozvan na krepost – svojom voljom voljeti svog bližnjeg.

NEUMJERENOST U JELU I PIĆU je iracionalna želja za jelom i pićem, bilo u kvantiteti (koliko jesti i piti) ili kvantiteti (što jesti i piti). Mi trebamo hranu i piće da bi smo se zdravo razvijali. Naše društvo je takvo da razvija u nama potrebe koje i nisu potrebe i pruža nam razne vrste zadovoljstava koje onda čovjeka mogu zarobiti.

SRDITOST sama po sebi ne mora biti grešna. Postaje grešna ovisno o njenom intezitetu i svom uzroku. (tj. koliko smo zbog čega ljuti). Možda je to neka sitnica koju smo vidjeli kao prepreku na svom putu, a onda smo se preko mjere naljutili. Pozvani smo koristiti svoje strpljenje, ne ga izgubiti.

Čovjek je po naravi LIJEN. Ne želi raditi ono što Bog od njega želi, sad i u ovim okolnostima. Želimo da se to odvija polako. Pala ljudska narav se buni protiv posla, bilo fizičkog, bilo moralnog, bilo mentalnog.

Ipak, ovih sedam glavnih grijeha su istovremeno i POZIV da se BORIMO protiv tih grešnih sklonosti. Moramo se pri tom osloniti na BOŽJU MILOST (preko sakramenata).

Naše grešne sklonosti ne bi nas trebale baciti u malodušnost. Treba ih radije gledati kao priliku da se uvijek iznova vraćamo Bogu po novu snagu, i tako onda profitiramo na neki način – preko svoje grešnosti.

PREMA o. J.A.H “Capital sins and virtues”, therealpresence.org

Print

You may also like...