Ozdravljenje uzetoga (usp Mk 2,1-13)

paralizirani krov

Ušavši u lađu
preko je preplovio (Mt 9,1)
i opet je Isus
u Kafarnaumu bio. (Mk 2,1)

Pročulo se da je u kući
pa se okupiše mnogi
ali ne mogahu ući.

Dok je Isus navještao Riječ njima
nije bilo mjesta više
niti pred vratima (Mk 2,2)

Četvorica su nosila jednoga
na nosiljci (Mt 9,1)
nosili su uzetoga. (Mk 2,3)

Zbog mnoštva ga nisu mogli unijeti
(al vjera se njihova nečega dosjeti!)

Otkriju krov nad mjestom
gdje je Isus bio,
otvor načiniše kako bi se uzeti
na postelji dolje spustio. (4)

Vidjevši vjeru njihovu
(s kojom bolesnog spuštaju)
Isus uzetomu kaže:
„Sinko! Grijesi tvoji ti se otpuštaju!“ (5)

Sjedili su ondje i pismoznanci neki
I oni su riječi Isusa čuli
pa počeše mudrovati u sebi (6)
„Što to ovaj govori? Huli!“

Ta, (mislili su, po Istini),
“Tko može grijehe otpuštati
doli Bog jedini?” (7)

Isus duhom proniknu
kud im misli lete
pa im kaza:
„Što to u sebi mudrujete? (8)

Ta što je lakše?
reći uzetom:
‘Opraštaju ti se tvoji grijesi!’
Ili ‘Ustani i hodaj!
i postelju svoju ponesi!’

Ali ovo morate znati:
Vlastan je Sin Čovječji
grijehe otpuštati!” (10)

I reče uzetom:
“Ustani! Tebi zapovijedam
Uzmi svoju postelju i pođi kući.” (11)
Sam.

I on usta,
(Nepokretan bi,
a sad zdravlje ima!)
Uze odmah postelju
I iziđe
naočigled svima. (12)

I govori li su svi, zaneseni,
slaveći Boga:
“Takvo što ne vidjesmo još
za života svoga.” (13)

Mnoštvo se okupljalo oko Isusa
jer nije bio kao drugi učitelji,
htjeli su k Njemu zdravi i bolesni
i čovjek onaj, uzet, na postelji.

Četvorica ljudi odvažno krenuše
nosili su uzetog vjerujuć u čudo.
I kad se činilo da su uzalud došli
oni čine nešto naizgled baš ludo.

Ljubav je domišljata, za obzire ne mari,
nije njima problem ni na krov se popeti
izazvati čuđenja i podsmijehe ljudi
samo da bi zdrav bio onaj čovjek uzeti.

Isus diže pogled na otvoren krov
pa gleda čovjeka što se preda Nj spušta
vidi on i vjeru one četvorice
a bolesnu čovjeku grijehe otpušta.

A tko može grijehe otpuštati?
Jasno, to može samo Bog!
Pismoznanci se čude, misle da huli,
al on im ne krije poslanja svog.

Pismoznanci dobro znaju stari zavjet
i kad Isus sebe Sinom Čovječjim naziva
nešto iz viđenja proroka Danijela
o Sinu Čovječjem Isus im otkriva.

„Na oblacima nebeskim dolazi netko
Kao Sin Čovječji“ tako Danijel navodi
„Njemu je bila predana vlast i čast
i kraljevstvo, da mu služe svi narodi.“

On tako ima vlast otpuštati i grijehe
On je Spasitelj, daje nam na znanje,
Al za ta taj dar nije dovoljno ‘oprosti!’,
potrebno je imat u srcu pokajanje.

A koliko je navaljanih ispovijedi
baš zato što kajanja nema?
Rijetko se i govori o krivnji i grijehu
jer to baš i nije poželjna tema.

Za svaki grijeh se nađe opravdanje
i psihologija opravdava zle čine,
a ako ubojstvo društvo ‘pravom’ zove
kako neće dopuštati i druge zločine?

“Hrabro sinko!” Isus govori onom:
“Otpuštaju ti se grijesi tvoji!”
I danas to on želi reći svakom
tko se grešnikom priznati ne boji.

“Hrabro!” Isus i nas hrabri
i voli kad se odlučimo Njemu poći.
On bolesti naše već uzeo je na se,
sve boli duše i tjelesne nemoći.

Hvala Ti Isuse,
za sve one dobre ljude
što su nam pomogli na putu k Tebi
i koji se još i danas trude.

Hvala Ti Isuse
za sve dobre svećenike
po kojima nam želiš grijehe opraštati,
a za njihovu želju da spašavaju duše
Ti im svojom Ljubavlju vrati.

Hvala Ti Isuse
što se ne umaraš od slušanja
da ponavljamo isto.
Ali Ti znaš…
Ti znaš kada nam je žao
i kada želimo imati srce čisto.

Oprosti Isuse,
za uzetost moju,
moju mlakost.
Daj mi srce koje voli žarče
i na putu mom podari mi
jakost.

Print

You may also like...