Ozdravljenje bolesne žene i uskrišenje Jairove kćeri (usp. Mk 5,21-43)

jairova kćiKad se Isus s lađom
ponovno prebacio prijeko,
preko vode,
silan svijet je nagrnuo
da k Njemu ode. (Mk 5,21)

Stajao je uz more.
I dođe, gle, jedan
od nadstojnika sinagoge,
a Jair se zvao.
Pade Isusu pred noge
kad ga je ugledao. (22)

Usrdno Jair Isusa moli:
Kćerkica mi je na umoru!
(svoju bol i molbu on ne skriva):
“Dođi, stavi ruke na nju,
da ozdravi i ostane živa!” (23)

I pođe s njima.
A za Isusom su se mnogi
na put do Jaira dali
i u mnoštvu tom njega pritiskali. (24)

A neka je žena
dvanaest godina od krvarenja bolovala. (25)
Od pustih liječnika pretrpjela je mnogo
i sve svoje imanje je razdala.

I ništa nije koristilo
što je liječnike posjećivala.
Štoviše bilo joj je sve gore,
bolest je sve gora bivala. (26)

Čuvši za Isusa,
(Ona ga molbom ko Jair ne zove.
Što to čini?)
Priđe mu među mnoštvom odostraga
i dotaknu se haljine njegove. (27)

Mislila je
„Bit ću spašena
dotaknem li se samo njegovu haljinu“ (28)
I odmah prestane njeno krvarenje
i oćuti u tijelu
da zlo bolesti tad minu (29)

Isus odmah u sebi osjeti
da je iz njega izišla sila
(zna On što je),
pa se okrenu usred mnoštva i reče:
„Tko se to dotaknu haljine moje?“ (30)

A učenici mu rekoše:
„Ta vidiš kako te mnoštvo
odasvud pritišće
(guraju se okolo,
kud god maknuo)
i još pitaš
Tko me se to dotaknuo?“ (31)

A on zaokruži pogledom da vidi
onu koja to učini. (32)
Žena, sva u strahu i trepetu,
svjesna onoga što joj se dogodio,
pristupi, baci se preda nj
pa mu kaza sve po istini. (33)

On reče ženi
što je ozdravila:
„Kćeri,
vjera te tvoja spasila!“

(Bogu hvala i slava!)
“Pođi u miru i od svoga zla
budi zdrava!”

Dok je Isus to još govorio,
eto nadstojnikovih
koji će mu poručiti:
„Kći ti je umrla.
Čemu dalje učitelja mučiti?“ (35)

Isus je čuo taj razgovor
(al ipak želi ići tamo)
pa će nadstojniku:
„Ne boj se! Vjeruj samo!“ (36)

I ne dopusti da ga itko prati
(Onog dana)
Osim Petra i Jakova
i brata Jakovljeva, Ivana. (37)

I dođu u kuću nastojnikovu,
(Dođe i Isus, Spas)
ugleda buku i one koji plakahu
i naricahu u sav glas. (38)

Uđe i kaže im:
„Što bučite,
što ste plakat stali?
Dijete nije umrlo,
nego spava.“ (39)
A oni mu se podsmjehivali.“ (40)

No on ih sve izbaci,
uze sa sobom djetetova oca i majku
i svoje pratioce s njima.
Uđe onamo gdje bijaše dijete (40)
(želeć da je opet međ’ živima).

Primi dijete za ruku govoreći:
„Talita, kum!“
(Tako će je iz mrtvih zvati)
Što znači:
“Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“ (41)
I djevojka odmah usta i poče hodati.

Dvanaest godina joj je bilo.
I u tren ostadoše zapanjeni
jer ih je ovo veoma začudilo. (42)

On im dobro poprijeti
neka toga drugi ne doznaju;
I reče da djevojci jesti daju. (43)

Opet se mnoštvo oko Isusa gura
i jedan uvažen čovjek je međ njima.
Ne gordi se ničim, na koljena pada
za zdravlje kćeri moli pred svima.

I Isus pođe s njim. I mnoštvo pođe.
Svi se nadaju čudu, a Isus već zna
umrijet će ona, ali On će je dići
kao da je budi iz duboka sna.

U mnoštvu tom gurali se svi
među njima i ona žalosna žena.
Svi su htjeli prići Mu bliže
al Isusa dotaknu jaka vjera njena.

Ona je ‘nečista’, po zakonu židovskom,
u one dane, dokle god to stanje traje,
i ne smije doticati nikog da ne onečisti
pa joj to još veću bol zadaje.

Ipak se odvaži,
makar se svoje bolesti stidi
u svojoj tuzi želi tek haljinu dotaći
i ne želi da je Isus u tom mnoštvu vidi.

A Isus, On sve vidi,
On zna kad ga vjera dotiče
i izlaže je pogledima sviju
jer se zdravlje njeno i drugih tiče.

Kćeri, on je milo zove. Suosjeća.
Reče: “Tvoja te vjera spasila!”
Sad je sretno mogla među druge
jer je dvostruko zdrava bila.

Ona žena ni slutila nije
da će dodir vjere njene
biti zapisan za sve nas
i za sve nevoljne žene.

A baš u to vrijeme sreće
za Jaira crna vijest stiže
da je kćerka umrla mu
i da Isus ne treba ić bliže.

Po zakonu, sad ‘nečista’ je
i ona. Tako oni stvari vide.
Jer mrtva je. I čemu ići?
No Isus Jaira hrabri. I ide.

Ne boj se! Samo vjeruj! Isus mu kaže.
I vjeruje on. Što preostaje ocu koji voli?
A i ono čudo maloprije ohrabrenje biva
gdje je izliječeno dvanaest godina boli.

Dočeka ih jauk, naricanje i plač.
Isus ih utišava. Pst. Ona samo spava.
Dozva je: „Talita, kum!“
I ona ustade – živa i zdrava.

Bez riječi su svi.
Gledaju kako Riječ život daje,
mrtvo tijelo kao od sna budi
pa opet živi, na noge ustaje.

Davno je to bilo. A danas?
Danas se čini da nema više čuda.
Nije baš da nema, ali ih je malo
Ili bolje reći, malo je vjere. Posvuda.

“Ne boj se! Samo vjeruj!” –
On i nama želi reći.
Kad se čini da nade više nema
da znamo:
Naš Bog je Od svega veći!

Ne boj se! Samo vjeruj!
I ako te napuste ljudi.
I ako te zaborave, kao da te nema.
Ne boj se! Bog i mrtve budi.

Ne boj se! Samo vjeruj!
Ali ne u svoje snage. U Njega.
On zna zašto je dopustio i zlo
On dobro može učiniti od svega.

Ne boj se! Ti i meni kažeš.
Oluje ne mogu ništa Stijeni.
I kad ti se čini da sve se ruši
Ti se drži mene, ti vjeruj meni!

Isuse, Ti si Bog s nama,
od bolesti i od smrti jači,
pa kako to da Ljubav tvoja
mnogima tako malo znači?

Isuse, daj nam vjeru jaču
da se ne bojimo biti uza Te,
ako nas išta od Tebe odvaja
nek nas riječi Tvoje
k Tvome srcu vrate.

Ojačaj Isuse
sve one koji trpe boli
suze im Ti u blagoslov pretvori,
neka znaju da si Bog koji voli.

Preporučamo ih sve
i Tvojoj svetoj Majci, Mariji,
neka ih ona u bolima ojača,
kao Tebe jednom na Kalvariji.

Marijo, Majko, budi ti
bolesnima i umirućim snaga.
Odagnaj od njih u tom bolnom času
napasti očaja, sve napasti vraga.

Pomozi i onima koji skrbe
za bolesne i za umiruće,
neka u ruke Tvoje stave
život njihov i preminuće.

Neka znaju svi da je život dar
koji nam Bog od početka daje
Život je dragocijen svakog trena
do kraja, dokle god Ti
daješ da traje.

Hvala Ti Isuse,
i za život moj.
Hvala Ti i za dar zdravlja.
A za u buduće, u dobru ili zlu,
nek me milost Tvoja
ne ostavlja.

Print

You may also like...