Otkud tolika zločinačka MRŽNJA? (O ratnim strahotama: svjedok V.K. & propovijed kardinala F. Kuharića 1991.)

viliam karlović 1

Karlović se prisjeća mučnih odvođenja, masakriranja i ubijanja u stolariji. Svi zarobljenici sjedili su u malenim prostorijama, a četnici bi dolazili i birali koga će izvoditi van. Karlović u mučnim detaljima opisuje stradavanje suboraca u čemu se kao najstrašnija izdvaja priča o maloljetnom dječaku koji je u pokušaju da spasi brata odabranog za egzekuciju umjesto njega zvjerski mučen i pogubljen naočigled sviju zarobljenika.

Karlović zatim prepričava kako ga je skupina četnika izdvojila iz gomile u alatnici i odvela iz Veleprometa u neku staru kuću u naumu da se na njemu najprije iživljavaju, a naposlijetku ga i ubiju. Nakon kraće vožnje, dovode ga u kuću i Karlović se ponovno prisjeća muka koje su mu četnici priredili, a koje su uključivale paljenje kože upaljačem, zarezivanje nožem, udarce, pogrde i prijetnje silovanjem prije konačnog klanja nožem.

U posljednjem trenutku, kao u kakvom filmu, Karlovića od krvoloka koji su već vadili nož za klanje spašava Predrag Milivojević zvani Kinez koji dolazi u kuću u pratnji još jednog rezervista i zaustavlja krvnike. On i taj mlađi vojnik odvode Karlovića u stacionar, gdje se nakon kraćeg liječenja seli u dvoranu sa zarobljenicima koji trebaju biti deportirani u logor Srijemska Mitrovica.

Potresna priča o golgoti Vilima Karlovića završava njegovom deportacijom u logor.

https://narod.hr/hrvatska/svjedocanstvo-vilima-karlovica-prezivio-ovcaru

Prema još nekim drugim (internetskim) izvorima o svjedočanstvima zarobljenih hrvatskih vojnika torture nad njima često su uključivale prisiljavanje na razne bludne radnje jednih zarobljenika s drugima, kastriranje i slična zvjerska mučenja. Budući da su njihova iskustva preteška a da bi o tomu svjedočili, onda tako i strašna istina koju saznajemo ostaje nepotpuna. A ono o čemu se ne govori kao da nije ni bilo. Kao da se nije ni dogodilo.

Bože, čuvaj Hrvatsku od Zloga,

Od Zvijeri

I od svih zvijerski raspoloženih…

Jer ne može se tolika mržnja razumjeti samo ljudski, bez utjecaja Zloga, Sotone… kao što je govorio i kardinal Franjo Kuharić  u propovijedi 1991.

franjo kuharić

U nacističkom logoru u Poljskoj za vrijeme rata salezijanac Kovalski kao robijaš imao je u džepu krunicu. Ta mu je krunica ispala iz džepa pred jednim višim stražarom. Kad je taj vidio krunicu na podu, zapovjedio je Kovalskom da je zgazi nogama. Svećenik je krunicu podigao i pobožno poljubio. Zato je bio udaran čizmama tako dugo dok nije na mjestu ostao mrtav. Možemo li tu mržnju razumjeti samo ljudskom zloćom?

Biskup Sloskans u Sovjetskom Savezu proveo je niz godina u Staljinovim zatvorima, mučen na razne načine. Jednom su mu u samicu pustili 50 gladnih štakora da ga pojedu živoga. On se molio, i štakori ga nisu ni dirnuli!

Zar je protumačiva tolika okrutnost i svi načini koje su ljudi izmislili u ovomu našem stoljeću da muče ljude: da ih muče tjelesno, da ih muče duhovno, da im gaze srce i savjest, da unište u njima svako dostojanstvo? Je li ta dubina mržnje protumačiva samo ljudskom psihologijom, samo ljudskom zloćom? A kolika su mnoštva i milijuni prošli kroz takva iskustva i uništenja? I Dalj sa svojim pokoljem, i Sarvaš, i Struga, i Lovinac i tolika mjesta danas! S kolikom se mržnjom napadaju mirna naseljena mjesta zato što u njima žive Hrvati, Mađari. Zašto se gađaju crkve? I onda nakon što su se povukli branitelji i pobjeglo pučanstvo, zašto se one miniraju i pale? Zar možemo onda nijekati Sotonu kad je on čovjekoubojica od početka, od Abelova ubojstva po Kainu, pa sve do naših dana?

Što je sve čovjek izmislio i kolike kapitale uložio, i u ovomu našem stoljeću, u pakleni instrumentarij masovnog ubijanja. Koliki je novac, zarađen žuljavim rukama radnika, utrošen u te tenkove, avione, rakete i bombe da bi se što uspješnije i što masovnije moglo rušiti i ubijati ljude? Zašto je čovjek tako protiv čovjeka? Zašto se uvijek izmišljaju ideologije mržnje? Zašto se uvijek planiraju otimačine i osvajanje tuđih prostora? Zašto su huškači na mržnju tako ustrajni i vesele se ratu?

Svaki rasizam, imperijalizam, šovinizam uvijek su izazivali i izazivaju ratove. A da bi se pridobilo ljude za klanje, najprije ih se truje mržnjom, lažima i opija bijesom, a onda se ubacuju parole: Sravnit ćemo sve sa zemljom! Ili: Zaklat ćemo počevši od onoga što je samo jednu kilu teško!

Zar ne vidimo u svemu tome Zmaja? Htjeti rat, ubijati, rušiti, razarati domove miroljubivog stanovništva koje nikoga ne ugrožava i želi sa svakim živjeti u miru, to nije samo ljudska zloća, to je satanizam! Zmaj je na djelu. I takvom smo satanizmu izloženi danas!

To nije samo zemaljska borba; to je duhovna borba između dobra i zla. To nije samo borba protiv čovjeka ili naroda, to je borba protiv samoga Boga. Zmaj vodi tu borbu, onaj koji želi proždrijeti Dijete: Zmaj smrti! Ali spomenimo ovdje da taj Zmaj smrti djeluje i skriveno, djeluje sasvim tiho, djeluje i u našemu hrvatskom narodu. Statistika kaže da je samo u dvadeset godina pobijeno u Hrvatskoj 842 tisuće nerođenih. Kako Zmaj čeka da proždre, da ubije!

U sjeni tog Zmaja je svaki grešnik, jer Zmaj je otac grijeha.

Zato naše opredjeljenje za Boga, za Isusa Krista, uz Mariju i s Marijom mora biti izraženo našim obraćenjem od svakoga grijeha, našim unutarnjim oslobođenjem od mraka i djela tame da iziđemo na svjetlo Božje.

Bogoljublje je nužno i čovjekoljublje, a čovjekoljublje je i rodoljublje! Stoga i naše rodoljublje ne smije biti otrovano ni kapljicom mržnje ili želje za osvetom. Obrana slobode i mira je pravo i dužnost, ali uvijek u zakonitosti pravne države. Zato se ne smije ništa učiniti ni protiv ljudske osobe, ni protiv njene imovine što bi bilo izvan zakonite obrane i što bi bilo samo izraz mržnje i osvete!

Stoga naše rodoljublje ne smije biti ni rasističko, ni imperijalističko, ni šovinističko. Naše je rodoljublje kršćansko. Stoga ponavljam ono što sam kazao nedavno u Petrinji: Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre!

To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede. To moraju biti naša načela. To moraju biti naši postupci jer u protivnom i mi bismo bili žrtve Zmaja!

Obraćenje, molitva i post su najmoćnija sredstva u borbi sa Zmajem! Ljubiti istinu, činiti dobro, vršiti pravednost, zakoni su Božjega svijeta u kojem nema mjesta Zmaju. A mi hoćemo takav svijet, svijet mira i slobode! Za takav mir mi molimo. Bog neka pobijedi Zmaja u svakoj duši i savjesti da ljudi budu ljudi mira a ne rata!

Stoga, braćo i sestre, iskrenim srcem i skrušenom dušom pokajmo se za sve svoje grijehe koje ćemo nabrojiti sada u posebnoj molitvi Bezgrešnom Srcu Marijinu. Budimo skrušeni, budimo Božji! Pobjeda pripada Bogu i onima koji su Božji. Zmaj uvijek gubi rat. Čini se da dobiva koju bitku.

Može dobiti bitku u pojedinoj savjesti kad zarobi čovjeka, kad ga zlom okuje, i psovkom, i mržnjom, i bludnošću i nevjernošću, ali on ipak uvijek gubi rat.

Zato, braćo i sestre, povjerit ćemo se Bezgrešnom Srcu Majke Božje. Ona, na nebo uznesena, živa dušom i tijelom, živi s nama, u Bogu nas gleda, u Bogu nas voli, u Bogu gleda sve naše nevolje. Ona zna najbolje sve naše nevolje. Skrušenim srcem povjerimo sebe, svoju obitelj, svoj narod, svoju domovinu njezinoj zaštiti i njezinu zagovoru da moli s nama i za nas Spasitelja! Zmaj se boji Djevice, Zmaj se boji Bogomajke. On je ponižen njezinom poniznošću: on je poražen i njezinom poslušnošću. Mi ćemo, ponizni i poslušni poput Marije, nadahnuti njezinim duhom, njezinom dušom i srcem pobijediti Zmaja u sebi i oko sebe. Ona je neodjeljiva od Isusa Krista, svoga Sina, i zato vodi k njemu da budemo dionici njegova Otkupljenja i s njima pobjednici nad svakim zlom i Zlim! Amen!   (Marija Bistrica, 15. kolovoza 1991. godine)

Violence and Destruction - A destroyed Roman Catholic cross in Vukovar, Croatia, Nov. 25, 1991. Vukovar was under siege for three months by Serbian forces and was completely destroyed., Image: 116177945, License: Rights-managed, Restrictions: Content available for editorial use, pre-approval required for all other uses. This content not available to be downloaded through Quick Pic Not available for license and invoicing to customers located in the Czech Republic. Not available for license and invoicing to customers located in the Netherlands. Not available for license and invoicing to customers located in India. Not available for license and invoicing to customers located in Italy. Not available for license and invoicing to customers located in Finland., Model Release: no, Credit line: Profimedia, Corbis VII

The corpse of a civilian lies in the deserted street near bombed buildings after a three-month battle between the Croatian armed forces and the Yugoslavian Federal Army in Vukovar. The Yugoslavian Federal Army completely destroyed the Croatian city and dropped 600 to 800 missiles per day, killing thousands of civilians., Image: 15114607, License: Rights-managed, Restrictions: Content available for editorial use, pre-approval required for all other uses. This content may not be materially modified or used in composite content., Model Release: no, Credit line: Profimedia, Corbis

neke fotografije stradanja iz Vukovara

Print

You may also like...