“Oluja” – (video) 5 minuta za sjećanje

Nakon četverogodišnje okupacije gotovo trećine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u strahu od neprijateljske odmazde, granata koje su danonoćno prijetile, brojnih neuspješnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego da vlastitom oružanom silom oslobodi ono što je oduvijek bilo njezino.  Hrvatska vojska stasala je u silu koja je to sad mogla sama, bez ičije pomoći. U svitanje 4.kolovoza 1995. došlo je vrijeme za Oluju.

oluja

Nakon početnog djelovanja snaga HR zrakoplovstva i uništenih neprijateljskih sustava veze te topničke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada činile su gardijske brigade, potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i pričuvnim postrojbama. Bila je to u strateškom i taktičkom smislu vojna operacija koju će zahvaljujući svojoj originalnosti i uspješnosti izučavati brojni vojni analitičari.

Glavni smjerovi napada bili su s Dinare i Velebita u pravcu Knina.  Već u operaciji Ljeto 95. stvoreni su preduvjeti da s vrhova Dinare prema Kninu krenu 4. i 7. gardijska brigada.  S druge strane, s Velebita, preko Svetog Roka silovito su u pravcu Knina prodirale Specijalne postrojbe MUP-a. Helikopterskim desantom duboko u neprijateljsku pozadinu ušao je prvi Hrvatski gardijski zdrug. Zauzimanjem prijevoja Ljubovo i neutraliziranje neprijateljske zračne baze u Udbini bila je zadaća 9. gardijske brigade. Spremnije, s područja Kapele, preko Slunja i Rakovice s jedne, te Korenice i Plitvica s druge strane, nadirale su snage 1. gardijske brigade radi spajanja s petim korpusom armije BiH u cilju deblokade Bihaćke enklave. Prostor Banije okružen je iz nekoliko pravaca. Udrana snaga u pravcu Petrinje gdje je neprijatelj pružao žestok otpor i dalje prema Glini bila je 2. gardijska brigada. Postrojbe 3. i 5. gardijske brigade za to su vrijeme bile u stanju pripravnosti na krajnjem istoku Hrvatske u slučaju eventualnih neprijateljskih pokreta. Tijekom prvog dana operacije prodor postrojbi Hrvatske vojske u dubini iznosio je 5 do 15 kilometara, a neprijateljska uporišta dovedena u okruženje ili poluokruženje.  Već drugog dana operacije provedeno je 80% planiranih borbenih zadaća. Većina okupiranih Hrvatskih gradova je opet slobodna. Slave Kostajnica, Petrinja, Glina, Slunj, Gračac, Obrovac, Drniš. Slavi se i u Kninu koji je bio središte neprijateljske pobune koji je oduvijek hrvatski kraljevski grad. Slavi cijela Hrvatska. 

Oslobađanjem Knina, središta neprijateljske pobune u Hrvatskoj, ostvaren je najvažniji strateško-politički i vojni cilj ne samo operacije Oluja nego i cijelog Domovinskog rata.

Samo nekoliko dana poslije i na sjevernom dijelu bojišnice neprijateljske snage 21. kordunskog korpusa prisiljene su potpisati predaju.U samo 84 sata vojno redarstvene operacije Oluja u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 000 Hrvatskih vojnika oslobođeno je gotvo 10000 četvronih km okupiranog područja. Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve u čije ostvarenje nitko osim nas samih nije vjerovao.

Gradski trgovi bili su pretijesni za sve one koji su htjeli dočekati pobjednike.

Ponos. Ushit. Zajedništvo.

Osmjeh i suze radosti nikad nisu bili veći, dublji i iskreniji nego tih dana nakon kojih ništa više neće biti isto. 

 

Print

You may also like...