Neplodna smokva (usp Mk 11,12-25)

i

Sutradan su izlazili iz Betanije,
a On ogladnje. (Mk 11,12)
Izdaleka ugleda smokvu i lišće joj
i priđe
ne bi li na našao što na njoj.

Ali ne nađe ništa osim lišća
jer ne bijaše vrijeme smokvama. (13)
(Isus je tad smokvu prokleo)
Reče joj:
„Nitko nikada više s tebe ne jeo!“

Čuli to njegovi učenici. (14)
Stignu tako u Jeruzalem.
On uđe u hram i stane izgoniti one
što su tamo stali,
one koji su u Hramu
kupovali i prodavali.

Mjenjačima isprevrta stolove
i prodavačima golubova klupe. (15)
(Njih je puno, a On sam)
I ne dopusti da itko išta
pronese kroz Hram. (16)

Učio ih je i govorio.
“Nije li pisano:
Dom će se moj zvati Dom molitve
za narode sve?
A vi ste od njega načinili
pećinu razbojničku!” (17)
(Reče im Isus oštre riječi te.)

Kada su za to dočuli
(bijes svoju nisu krili)
glavari svećenički i pismoznanci,
tražili su kako bi ga pogubili.

Uistinu, bojahu ga se jer su ljudi
očarani njegovim naukom bili. (18)
A kad je bila večer
iz grada su izlazili. (19)

Kad su ujutro prolazili
mimo one smokve,
(nestala je gusta krošnja njena)
opaze da je usahla
do korjena. (20)

Petar se prisjeti pa će Isusu:
„Učitelju, pogledaj je!
Smokva koju si prokleo,
usahla je.“ (21)

Isus im odvrati:
“Imajte vjeru Božju. (22)
Zaista, kažem vam,
Rekne li tko ovoj gori (ovako):
‘Digni se i baci u more!’
I u srcu svom ne posumnja
nego vjeruje
da će se dogoditi to što kaže
doista bit će mu tako!

Stoga, što god zamolite i zaištete,
kažem vam:
Vjerujte da ste postigli
i bit će vam! (24)

No kad ustanete na molitvu,
oprostite ako što imate
protiv koga,
da i vama Otac vaš
koji je na nebesima
otpusti prijestupke vaše.“ (25)
(Riječ je Gospodina Boga)

Bog Starog zavjeta
i novog isti je Bog.
Bog Otac i Bog Sin
koji šalju Duha svog.

U starom zavjetu češće
nailazimo na strogo mu lice
na Boga koji prekorava zlo
i već na zemlji kažnjava krivce.

Al govor o kazni ušima ne godi
pa se lako dio Objave prešuti
i govori samo ono što je lijepo
i što je ušima drago čuti.

„Ja sam Gospodin Bog Tvoj,
nemaj drugih bogova uz mene!“
Govorio je Bog preko Mojsija,
al i uvijek ponavlja te riječi sa stijene.

I Ilija i proroci drugi poslije njega
u Božje će ime pred narodom stati,
u Božje ime govore i oštro
htijuć da se narod Bogu vrati.

Isus dopunja taj zakon Božji
i svi vide da se drži kao Bog
i jedni ga slušaju, kao i danas,
a drugi ne žele sa puta svog.

Ni onda ni danas jedni ga neće
priznati za Boga koji ima vlast,
tek ga za obična čovjeka drže
i neće pred Njim na koljena past.

Slika Isusa danas često je blaga
i navikli smo slušati o Njemu tako,
prikazuje se samo kao Milosrđe,
al ne i da se zna naljutiti jako.

A evo ovdje Isusa koji se i ljuti
na smokvu koja plodove ne sprema
pa onda opet ljuti se u Hramu
jer tamo je žamor i molitve nema.

A zašto je na smokvu ljut,
kao da smokva ima neko znanje?
Možda je mislio na prispodobu onu
u kojoj je smokva čovjekovo stanje.

U prispodobi smokva nije dala roda
i gospodar bi je posjekao
da već treću godinu zemlju ne crpi,
a vinogradar ga moli da je ostavi
još jednu godinu samo, neka se strpi.

U Isusovoj prispodobi tko je smokva?
To je čovjek koji se popravit ne želi
Isus je gospodar koji želi plodove naći
al ne nalazi ničeg da ga veseli.

Ona smokva, što je prokle, ima lišće
a smokve i prije lišća rastu, ako ih ima,
Isus je gladan, učenici to znaju,
a On svoju ljutnju ne krije pred njima.

On koji sve stvori
gladan biva kod stabla bez ploda,
onda opet grozota pustoši u Hramu
nikog nema da Bogu slavu poda.

On koji sve stvori ima moć
da stvoreno i kazni ako hoće,
Njegova je priroda i sve na njoj,
njegova su stabla i njegovo voće.

Njegov je Hram i njegovi su ljudi
ta on je svemu život dao,
a nezhvalnost posvud gleda
On koji je za nas s neba sišao.

Zna da se približio križ, da je vrijeme,
da se plati zbog grijeha nastala šteta,
i vidi on dobro sve posljedice Zloga,
i Zmiju što je prokle na početku svijeta.

Vidi on sve potomke Adama i Eve,
od prvog do zadnjeg vidi sve ljude,
vidi sve neposluhe, grijehe sve,
i Zmije koje danas laži svoje nude.

A ono stablo spoznaje dobra i zla,
možda ga na nj i ova smokva sjeća,
i na grijeh onih prvih ljudi,
i kako je nestala ona rajska sreća.

Svi grijesi svijeta za koji dan, znao je,
sručit će se bolno na njegova leđa,
za ovo vrijeme je došao, da na se uzme
svaku zloću koja Ljubav vrijeđa.

I možda je plakao potom, u samoći,
i zemlju natopio svojim svetim suzama
On koji potpuno Nevin trpjeti dođe,
da bi se grijesi mogli obrisati nama.

Isuse, oprosti, oprosti, oprosti,
toliko je vrijeđanja sa svih strana,
toliko nezahvalnosti
toliko dubokih Tvojih svetih rana.

Isuse, oprosti, oprosti,
za sve dane kad si gladan bio
kad smo bili ko smokva bez ploda,
a Ti si našu ljubav u djelima htio.

Isuse, oprosti, oprosti,
što ne držimo više do mjesta sveta
za sve što ne dolikuje crkvama našim
i što je toliko toga što molitvi smeta.

Isuse, oprosti, oprosti,
Ti imaš pravo biti ljut,
toliko ih više ne vjeruje
da si Ti Istina i Život i Put.

Isuse, oprosti, oprosti,
jer ako siđe gnjev Tvoj
O Bože! Što li će biti?
I prokletih koliki broj?

Isuse, oprosti, oprosti,
mogu li ti ikakva utjeha biti?
Oprosti, možda mogu malo
u molitvi, s Tobom suze liti.

Marijo, Majko Isusova,
Majko Ljubavi koja ne prestaje,
Budi Majka naša
i uči nas kako se plodove daje.

Uči nas kako se ponašati u Hramu
u mjestu svetom, gdje je živi Bog,
Uči nas kako primati pobožno
Isusa, dragog Sina Tvog.

Print

You may also like...