NADNARAVNE BOŽJE MILOSTI

GOSPA HZ

Možemo reći da se Gospa pokazala naša najvjernija zagovornica kroz povijest.

Uz lik Gospe Remetske stoji naslov koji joj je dodijelio hrvatski sabor: “Najvjernija Zagovornica Hrvatske, Majka najsvetija, Djevica Remetska.”

Pavlin Andrija Egerer u 17.om stoljeću piše: “Kraljevina Hrvatska uistinu je Marijanska”. Govoreći o marijanskom kultu povijesničar Peričić navodi: “Do 11. og stoljeća gotovo sve katedrale na dalmatinskom teritoriju bile su posvećene Majci Božjoj. I po našim gradovima, osobito primorskim često se vidi Gospina slika ili kip u gradskim vratima ili na uglovima ulica. To je slučaj glavnih gradskih vrata u Kotoru, Herceg Novom, Budvi, ali i na mnogih privatnim kućama kao u domu obitelji Makin u Kotoru gdje se u niši časti Gospa od Škrpjela, ili na kući obitelji Žiga u gornjem Stolivu gdje na pročelju u niši stoji kameni Gospin kip.
Prva hrvatska rodoljubna pjesma sačuvana u K. zborniku iz 16. st. jest upućena Gospi da nas obrani od Turskih napada
U Boki je od najstarijih vremena u običaju i dodatak u litanijama “Ufanje putnika” i „Kraljice i odvjetnice naša moli za nas“
Hrvatski pavlin, 1753 – Josip Bedeković u svojoj knjizi tiskanoj 1753. (…) – ovako opisuje pobožnost svojih sunarodnjaka … Nadasve su odani preblaženoj Mariji Božjoj i časte je osobitom pobožnošću kao svoju zagovornicu, odvjetnicu i zaštitnicu. Ljudi, naime, u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji, seljaci, premda su snagu svoju slomili dnevnim radom s tolikim žarom poštuju Presvetu Djevicu i tako su u tome tvrdi te misle da je grehota ako je tko subotama svakoga tjedna, još više uoči njezinih svetkovina ne bi častio strogim postom tj ne jedući ništa kuhano.” 

Godine 1979.-e proslavljao se Branimirov jubilej tj. 1100.-a obljetnica prvoga međunarodnoga priznanja Hrvatske. Naime, 879. papa Ivan VIII priznao je hrvatskog kneza Branimira, a Hrvatsku neovisnom državom. Tom prigodom nastala je molitvaIspovijest Hrvata katolika” koja završava zazivom Gospi: „Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom!“ Ovaj zaziv izražava ono što je pobožni puk živio u najtežim okolnostima. Pouzdanje u Gospinu pomoć postalo je jednostavno sastavni dio vjere i narodnog identiteta i jednostavno se provlačio kroz našu tisućutristo-godišnju povijest kao jedna crvena nit.

Sinovsko pouzdanje u Gospu – resilo je i osobno kardinala Stepinca koji je u pismu remetskom župniku Leopoldu Rusanu 1960.-e godine piše: “Još nije umrla najvjernija odvjetnica Hrvatske, Mati Božja. Mi smo doduše grešnici, ali onoj u knjižici kojoj je predgovor napisao papa Pio XII još kao državni tajnik kaže marija na jednom mjestu da su joj među naslovima kojim je častimo najmiliji: Majka Grešnika i Majka Milosrđa. Ne vjerujem dakle da bi isključila iz broja djece naš narod. Zato neka nikada ne prestanu dolaziti k njoj sinovi i kćeri hrvatskoga naroda. Neće se prevariti kao što se nisu prevarili ni naši očevi i pradjedovi krou 13 stoljeća što smo ušli u Zajednicu Crkve Božje. Ovo pouzdanje nema granica, jer – kaže on –  čini mi se da je sv Alfons Liguori još najljepše pisao o Bogorodici jer je najsnažnije istaknuo svemogućnost Marijinu, svemogućnost u tom smislu što ni jednu molbu ne odbija. Siguran u Gospino uslišanje
Sv Leopold je običavao, prema svjedočenju Giovania Armelinija, ostavljati pred kipom Bezgrešne pisamca s potrebama pojedinih ljudi. U jednom njegovu zapisu stoji: Snažno vjerujem da je u Božjoj Crkvi uvijek prisutna Majčinska prisutnost iste Blažene Djevice Marije i vjerujem da sukladno zadatku koji joj je povjeren od umirućeg Sina na Križu zajedno sa Sinom koji zajedno zagovara za ljudski rod također ona na nebu zagovara kod Oca. Tako ona uistinu na nebu izvršuje to što je činila pod Sinovljevim križem. Ovakvi stavovi ponikli su iz Hrvatske narodne pobožnosti i prenosila se sa naraštaja na naraštaj. Već je 1872. mađar August F. Balog upozorio da u hrvatskim donjim krajevima vjernici običavaju u slučaju javne potrebe, na primjer kužne pošasti na ljudima, stoci, ili u polju, prigodom suše, potresa i slično, obaviti procesiju s čudotvornom Gospinom slikom. On kaže da se rijetko događa da nisu uslišani. Ako pak ne dobiju odmah što traže onda ostave svetu sliku nasred crkve i takorekuć jurišaju na nju dok ne dobiju što traže, pa kliče: Vjera je to velika!

Za južnu Hrvatsku, osobito Cetinski narod, Gospa Sinjska kohezijska je snaga, nešto što životu daje sigurnost zaštite i sigurne pomoći. Osamnaestog stoljeća imamo svjedočanstva da ova čudotvorna Gospina slika mijenja boju lica koju je ponekad blijedo i žalosno što se tumači kao nagovještaj Božje kazne, a ponekad veselo i rumeno što se tumači kao znak uslišanja na upućenu molitvu.

U stradalnička vremena Drugog svjetskog rata i poraća bilo je veliko buđenje Marijanske pobožnosti u Hrvata. Jednako tako je bilo i za vrijeme Domovinskog rata. Nadbiskup Puljić je za Uskrs 1994.-e uputio prigodno pismo svojim vjernicima gdje piše: da se “Na Kristovu križnom putu našla i njegova majka, koja mu, istina, nije mogla fizički pomoći. Naš naord je prihvatio svjesno i odano pobožnost prema Mariji, uzdajući se u njezin majčinski zagovor i pomoć. Vjerujem da će nam njezin zagovor pomoći da preživimo i opstanemo na ovim prostorima.” I možemo reć da je to tako i bilo.

Čudesna uslišanja

Isus Krist je živi Bog i zato djeluje kroz povijest Crkve na razne načine pa i tako da čini nadnaravne zahvate po svom nahođenju ostavljajući na taj način moćne znakove ljudima. Danas nije lako govoriti o čudima. A razlog je kako kaže kardinal Leo Ševčig – u tome što današnje jednodimenzionalno poimanje svijeta ne prihvaća čudo. No, kršćani se ne mogu odreći čuda, jer su ona konstitutivni dio njihove vjere.

Najčešća čuda koja Isus čini događaju se po zagovoru svetaca, a poglavito po zagovoru Marije. Gospina svetišta su prepuna svjedočanstava čuda. Iako ona najstarija nisu dokumentirana kako je to danas moguće, ne može ih se jednostavno zaobići, smatrati samo pobožnim predajama kao to danas čine nevjernici pa i neki teolozi. Ova čuda su obraćala zalutale, hranila vjeru, tješila nevoljne i punila duše zahvalnošću radi koje su se podizale crkve i ostavljali razni zavjetni darovi za uslišane milosti.

*U Kloštar Ivaniću – u drevnom marijanskom prošteništu sjeverne Hrvatske –
koje je danas službeno svetište Sisačke biskupije
Tijekom 25 godina … (1757-1782) evidentirano je od tadašnjih župnika 59 čudesnih uslišanja po zagovoru Majke Božje Ivanićke.
U nepunih 100 godina … 1688- 1786 – župnici su zabilježili 9 čuda = 1 čudo mjesečno

*U Olovu (BiH) – (Nikola Olovčić) Skoro svaki dan se događala ozdravljenja ili oslobađanja od opsjednuća
*Gospa Sinjska – 1886- zamoljeni župnici da prikupe svjeočanstva o uslišanim molitvama. Za manje od mjesec dana prikupio je 360 čuda koja se pripisuju zagovoru Gospe Sinjske – svaka brojka iza krije izvanredan zahvat…
Olovsko svetište (Gospa od Olova, BiH) čuda se događala skoro svakodnevno– po zagovoru Gospe – posebno poznato po oslobađanju opsjednutih..
Tu su sliku častili katolici ali i muslimani. Čim bi opsjednuti pogledao sliku ozdravljali bi. “Zašto nas progoniš i mučiš Djevice Marijo!”
Bartol Kašić: “Pred tom se slikom događaju čudesa – osobito u vezi s opsjednutima, … bilo katolici, raskolnici, turci… Svi oni glasno zapomažu: „Presveta Djevice, izbavi nas!”
Blago onome ko u te vjeruje
Kršćanska katolička vjera je prava vjera!“ Uvjet za čudo – vjera katolička.
Čak ako to dolazi i od muslimana, inovjeraca…
Nešto preko čega su postajali katolici

Fra Bernardin Škrivanić u Lurdu ozdravio od tuberkuloze – postao širitelj slave Majke Božje Lurdske; u Rijeci izgradio crkvu…
Prigodom hodočašća u Lurd Leopold Mandić susreo redovnicu koja nije ozdravila
Na njegov prijedlog – da to namjeni za ozdravljenje slijepog francuza – dogodilo se da je on progledao čim ga sv Leopold pričestio
Na povratku u Padovi, povratak u samostan, prijetio sudar kočije s tramvajem – mimoišli su se čudesno. Ulica se raširila dok su prolazili– Sv. Leopold to pripisuje Gospi.
Ivan Merz – svjedok nekih ozdravljenja u Lurdu što ga se duboko dojmilo – Nakon što je oprao bolesne oči na vrelu – poboljšano zdravstveno stanje – mogao je završiti studij
Lurdska čuda – po njemu su poziv na obraćenje čovječanstvu
Ivan Merz: Osjetili mi nešto u Lurdu ili ne – Lurdska čudesa su neoborive činjenice koja govore da izvan Katoličke Crkve nema prave Crkve
Sav rad koji ide za spasom duša je najuzvišeniji i najpotrebniji koji se uopće može zamisliti.
Čuda posvjedočuju ISTINITOST VJERE, istinitost Crkve kojoj pripadamo, čuda su moćno sredstvo evangelizacije
Zato je neobično da čuda prešućujemo umjesto da na njima zahvaljujemo – kad smo ispitali autentičnost…

Kako to da se danas u istim svetištima ne događaju čuda? Dobiva se dojam da ih nema, a i kad bi ih bilo da ne bi privukli potrebnu pozornost, ili da ih nema tko dokumentirati…
Ova pojava je raširena i vezuje se uz MANJAK VJERE.
A i ona rijetka čuda – ljudi ih drže u skrovitosti.
*Izuzetak – MEĐUGORJE – gdje se čuda događaju i dokazi se pohranjuju – svjedočanstvo našem narodu i vremenu i zato to je jedan od razloga zašto tamo idu hodočasnici u velikom broju.
*NAZARETSKA KUĆICA U TRSATU – bila je prepoznata po GOSPINOJ OBJAVI – KUĆICA 1291- OSTALA 3 GODINE i 7 mj – do prosinca 1294 Gospina objava župniku – župnik je imao neizlječivu vodenu bolest od koje je čudesno ozdravio, kako mu je Gospa objavila. Također mu je  objavila da je to njezina kućica – na Trsatu su bile velike milosti…
Na Malu Gospu – prevrnuo se čamac i svi su se putnici utopili – među utopljenicima pronađen na morskom dnu (Ivan F.) – u klečećem položaju, rukama uzdignutim prema svetištu – mnogo godina kasnije neraspadnuto tijelo – nepoznati svetac – kojem se možemo moliti – iako nije kanoniziran… Slovenka Helena, kljasta, u Trsatu donešena Gospi i ozdravila
Josip Celer preživo Titanik, …
Alojzije Stepinac se zavjetovao Majci Božjoj Trsatskoj – preživio u rovu – disao na puščanu cijev… pronašli ga jer je virio dio plašta…

(Više poslušaj na snimci u prilogu; izvor: Radio MarijaEmisija “Sjaj istine”,

iz ciklusa emisija – “Gospa i hrvatski narod”)

Print

You may also like...