Krepost čistoće (2. dio) AIDS, homoseksualnost, bračna vjernost, rastava braka, godina obitelji, odgoj…

nastavak … o čistoći

c) AIDS

Svjetska je javnost s pravom zabrinuta zbog pojave ove epidemije koja se očito nezaustavljivo širi jer sve do danas za nju nije nađen lijek.

Tema AIDS-a usko je povezana sa čistoćom. Prije svega zato jer se zaraza najčešće prenosi seksualnim odnosom. Velik udio pri tome imaju homoseksualni kontakti, ali ima sve više slučajeva u kojima se zaraza prenosi heteroseksualnim odnosom. Znatno je manje zaraza među supružnicima koji se čvrsto drže bračne vjernosti.

Kad analiziramo podatke koji su nam danas na raspolaganju možemo zaključiti  da su bračna vjernost i čistoća najučinkovitije prepreke protiv širenja AIDS-a.

Treba reći i da širenju AIDS-a najviše pridonosi neuredan, nečist i prije svega istospolni seksualni život.

S bolom moramo konstatirati da se borba protiv AIDS-a usredotočuje prije svega na podjelu i uporabu kondoma, čime se propagira  „siguran seks“. Pritom se ni u najmanjoj mjeri ne ulazi u moralnu procjenu spolnog odnosa niti se ukazuje na nemali postotak slučajeva u kojima ti potpuno mehanički elementi zakazuju pa se ljudi dovode u zabludu.

U permisivnom društvu smatra se da se „odgoj“ sastoji od izbjegavanja rizika a nitko se ne pita o načinu izbjegavanja rizika niti o moralnosti sredstava koja se koriste. Čovjek bi pomislio kako je „siguran seks“ najvažniji kriterij a riječ je u ovom slučaju o istoznačnici s pojmom „siguran grijeh“.

Sve dok ne počnemo inzistirati na važnosti čista načina života pri suzbijanju AIDS-a, ta se pošast neće moći ispravno procijeniti.

d) Rastava braka

Sigurno bismo stvari grubo pojednostavnili kad bismo ustvrdili da je neuspjeh bračne zajednice nešto što uvijek i isključivo možemo svesti na nekorektno seksualno ponašanje jednog od supružnika. S druge strane, zbog očita nepoznavanja zbilje, moglo bi se tvrditi da ponašanje koje je suprotno čistoći neznatno utječe ili uopće ne utječe na propast braka. Propast bračne zajednice obično je rezultat više čindbenika no važnu ulogu pripisujem nedostatku seksualnog samosvladavanja. Postoje neuredni seksualni predbračni oblici ponašanja koji izrazito negativno utječu na suživot u braku ako se za njih ne učine djela pokore, osobito ako se i dalje nastavlja nezrelo i egoistično ponašanje. Ono se opisuje kao „bećarsko“ umjesto da se smatra uvredom Boga, a i  ljudske prirode.

Kad se među supružnicima dogodi slom koji se više ne može zaliječiti, otvara se novo područje za čistoću: vjernost prema partneru od kojeg smo razdvojeni, a koji možda nosi znatan dio odgovornosti koju teško mogu razumijeti oni koji u braku vide samo ugovor o suživotu dok,

kako se kaže „ljubav traje“.

e) „Odgoj za ispravan odnos prema seksualnosti“

Ova tema je na dnevnom redu otkad je Ministarstvo odgoja i obrazovanja o njoj izdalo dvije publikacije. U dokumentima se navodno težilo tomu da se nađe „najmanji zajednički nazivnik“, ali vrijednost ponuđena sadržaja ne smatramo prikladnim za stjecanje orjentacije upravo zato jer ga je njihov „pluralizam“ spriječio da za ishodište uzme objektivni moral.

Prvi dokument govori o „seksualnom odgoju“, dakle o dvoznačnom izrazu, koji je u drugom izdanju zamijenjen pojmom „odgoj koji se tiče seksualnosti“, što zasigurno bolje zvuči. Pa ipak se ni u prvom ni u drugom izdanju ne spominje čistoća u kontekstu seksualnosti i spolnosti kao ponašanje koji se pristoji zrelom muškarcu i zreloj ženi.

Bez osnova jedne ispravne antropologije odgoj nije moguć. Kad se ne zna što je čovjek, što mu je cilj i smisao života i djelovanja, ne može se izgraditi projekt odgoja. Jedna istinska ljudska antropologija ne počiva isključivo na sociološkim statistikama ili psihološkim zapažanjima nego mora bezuvjetno uključiti i odgoj u seksualnom području, koji naravno ovisi o cjelokupnoj čovjekovoj slici, njegovoj prirodi, cilju i djelovanju.

Drugi tekst je važan prije svega zato jer obitelji i svakoj odgojnoj ustanovi priznaje autonomno pravo da odredi programske sadržaje odgoja na tom području. U cjelovitu odgoju važno mjesto zasigurno zauzima odgoj za čistoću.

f) Godina obitelji

godina-obitelji

Ujedinjeni narodi i Katolička Crkva proglasili su 1994. „godinom obitelji“. Tijekom te godine Crkva poduzima velike napore kako bi ojačala kršćansku obitelj i kako bi svaki dom postao ono što treba biti prema Božjem planu punom ljubavi, izvorom istinske ljudske savršenosti.

Dio tih napora Crkve zacijelo će biti posvećen podukama o braku, o podrijetlu i osnovama obitelji, o pripremama za brak, o ispunjenu životu u obiteljskoj zajednici, o obitelji kao glavnom čindbeniku odgoja djece, o religioznoj prirodi obiteljske zbilje, o obiteljskim krizama itd.

Čistoća je izuzetno važan čimbenik u životu obitelji. Priprema za brak mora biti čista, međusobna ljubav supružnika mora biti čista a djeca moraju u obiteljskom okružju imati pretpostavke za odgoj u čistoći.

Ne želim nipošto tvrditi da je čistoća jedina sktrukturna sastavnica kršćanske obitelji. Ipak treba inzistirati na tome da je uz ostale sastavnice upravo ona jedan od njezinih nosivih stupova. Ostale sastavnice čine se bez nje nepostpunima i oslabljenima. Bez nje nedostaje im organska ljepota, vanjska i unutarnja harmonija osoba koje čine obiteljsku zajednicu.

Ozračje čistoće u jednoj obitelji dolazi do izražaja u dostojanstvu njeziih članova i nužna je pretpostvka za osjećaj Božje prisutnosti u toj osnovnoj zajednici „kućne Ckrve“. Obitelj je prikladno okružje za cjelovit odgoj djece kji nesumnjivo mora sadržavati i odgoj za čistoću.

obitelj 4solin obitelji

Dosadašnja razmatranja ukazuju na cijeli niz činjenica i situacija koji razmatranje o čistoći ne čine samo primjerenim nego dapače nužnim. Problemi na koje ukazuju navedene činjenice neće se moći adekvatno riješiti ako se ne poduzmu napori za cjelovit odgoj čovjeka. A on uključuje odgoj koji dovodi do toga da se nauči i cijeni ponašanje u skladu sa čistoćom.

Iz pastirske poslanica kardinala Jorgea Medine Esteveza

koju je napisao dok je bio biskup Valparaisa u Čileu

obitelji 6

Print

You may also like...