Kao što glazbenici vole lijepe skladbe…

prelude„Ponekad slušam neku skladbu ponovo i ponovo i kao da uvijek nešto novo čujem što prije nisam… „ – govori neki dan jedan profesor pričajući oduševljeno o Sebastijanu Bachu, velikom skladatelju i (protestantskom) vjeroučitelju.

Kad čujem ovu rečenicu skoro se zasramim što ja ovako ne volim Bibliju. Kao jednu lijepu skladbu koju rado čitaš, tj. „slušaš“ (jer je Živa Božaj Riječ) ponovo i ponovo jer uvijek ima nešto novo što Bog poručuje, jer nikad nismo isti, jer su stano neke nove okolnosti i stalno ta Njegova Riječ otkriva neke nove vidike. Ako želimo, naravno. Ali mi je ne slušamo onako kako zaljubljenici u glazbu slušaju skladbe, bilo Bahove bilo neke druge.

A što se tiče predavanja  o Bachu još mi nešto pada na pamet. Gledajući te note razmišljam o nečijoj usporedbi ljudi sa notama. Mi smo kao svi note u Božjoj skladbi i skladba i svaka nota je potrebna za skladbu.

A mogla bi se ta slika o notama primjeniti i na JEDINSTVO  KRŠĆANA ili tzv. Ekumenizam.

Isus je ostavio svoju Riječ koja je jedna neponovljiva „skladba“ od samog Boga. Petru je ostavio vlast da nakon njega može očuvati tu skladbu nepromjenjenu. I nakon Isusove smrti skladba je tako snažno osvajala svijet. Posebno jake dionice te skladbe bili su životi mučenika. S vremena na vrijeme javljali su se oni koji su kvarili skladbu. Dodavali krive note krivovjerja. Poseban nesklad u skladbi dogodio se u jedanaestom stoljeću kad su se odvojili pravoslavci. Nastala jedna dionica koja je pokvarila onu izvornu skladbu kakvu je Isus želio. A onda, još daleko gore, pojavio se jedan čovjek koji je unio takav nesklad da je nakon njega nastalo ne samo jedna različita dionica nego 40 000 različitih skladbi… Mislim, naravno, na nastale protestantske zajednice. Strašan nesklad. Daleko od onoga jedinstva kakvog je Isus želio i želi.

Izvorna skladba više ono što je autor zamislio. A kako bi i bila ako svatko misli da može mijenjati stvari kako se komu sviđa. Bar oni koji se u glazbu razumiju znaju što bi to značilo za Bacha npr. ako bi netko samovoljno izbacio dio nota i umetnuo nešto svoje. Na što bi to sličilo?

Ili kako bi se osjećao umjetnik nekog vrijednog umjetničkog djela da mu dođe netko i samovoljno preslika lice osobe na platnu po svojoj volji i svom ukusu? Zar to ne bi bila uvreda Umjetniku?

Kako li je tek Umjetniku koji nam je ostavio svoju Riječ želeći da one nepromjenjive stvari ostaju nepromjenjene kroz sva vremena... i baš zato birajući Petra i Crkvu koji će čuvati poklad vjere… ? A stalno se javljaju oni koji tu Riječ prekrajaju ne osvrćući se na stalno učenje Crkve. I čujemo za nove ekumenske prijevode (u Njemačkoj i drugim zemljama) koji mijenjaju izvorno značenje riječi…

Kako postići da od jedne tako razjedinjene skladbe postane opet jedna, jedina, kao u početku, da bude kao što je Autor zamislio?

To je moguće jedino tako ako se vratimo na UJEDINJENI NAUK o Isusu, o Božjoj Riječi. Bez jedinstva u nauku nema pravog jedinstva. Svako drugo jedinstvo utemeljeno tek na nekom humanizmu nije ono jedinstvo u kakvom nas je Isus želio.

A VI, ŠTO VI KAŽETE TKO SAM JA?

pita Isus učenike, a na to pitanje mora i svatko od nas dati neki odgovor.

Ili je Isus Sin Božji ili nije,

ili oprašta grijehe u ispovijedi ili ne oprašta,

ili je ustanovio sakramenat ženidbe koji je nerazriješiv ili nije,

ili je ustanovio sakramenat svetog reda ili nije,

ili je prisutan u sakramentu euharistije ili nije…

To nisu stvari koje ovise o našem osobnom mišljenju. Crkva Katolička koja ima autoritet tumačiti Isusovu Riječ je to već definirala. Nepromjenjivo.

Moramo se ujediniti u vjeri. „Da svi budu jedno.“ – kao što je Isus molio.

A kako ćemo se ujedniti? Zar tako da se mi odrečemo onog u što vjerujemo 2000 godina? Ne. Sigurno ne. Onda, znači jedino tako da oni koji se odvojili – ponovo vrate prvom nauku Crkve.

Svatko od nas je sa svoje strane je odgovoran da živi i priznaje katolički nauk.

No naš je problem često što nismo zaljubljenici u Božju Riječ, (… i život po toj Riječi…) u Božju Prisutnost,

barem ne onako kao što su zaljubljenici u glazbu zaljubljeni u svoje note, svoje skladbe, svoje koncerte.

Print

You may also like...