Kako je prvi brat svetog Franje, Bernardo, odlučio ostaviti svijet i služiti Bogu

franjo 2

Premda se sveti Franjo već odrekao svijeta, činio pokoru, izlagao preziru i ponizivao se, još je uvijek bio u svjetovnom odijelu. To je bio razlog da su mnogi mislili da mu se pomutila pamet, te su ga smatrali luđakom. I rođaci i stranci tjerali su ga od sebe, bacajući na njega blato i kamenje. On je svu ovu nepravdu i prezir podnosio kao da je gluh i nijem. Gospodin Bernardo, jedan od najplemenitijih, najbogatijih i najmudrijih u gradu, počeo je duboko razmišljati o Franjinu umijeću potpunog prezira svijeta, o njegovoj velikoj strpljivosti u nepravdama i nepoštivanju, te kako on uistinu već dvije godine podnosi prezir i omalovažavanje svakog čovjeka. I kako je uza sve to, kako se barem čini, sve čvršći i strpljiviji. Gospodin Bernardo počne o svemu tome razmišljati i reče u sebi: “Nije nikako moguće da ovaj Franjo ne bi bio pun velike Božje milosti!” Stoga on pozva svetog Franju da s njime te večeri večera i da bude kod njega. Sveti Franjo prihvati poziv da s njim večera i da kod njega spava. Tada odluči gospodin Bernardo u svom srcu da pomno i pažljivo promatra njegovu svetost. Naredi da mu se spremi krevet u njegovoj vlastitoj sobi, u kojoj je svake noći gorjela svijeća. Da sakrije svoju svetost, sveti Franjo, čim je ušao u sobu, baci se na krevet i pričini kao da spava. Nakon nekoliko časaka učini slično i gospodin Bernardo: legne i počne snažno hrkati kao da duboko spava. Kako je sveti Franjo mislio da gospodin Bernardo doista spava, ustade iz postelje i stade klečeći moliti; dignuo je ruke i oči prema nebu i govorio je s najvećom pobožnošću i žarom: “Bože moj, Bože moj!” Čitavu noć, sve do jutra, nije ništa drugo govorio, već je neprestano opetovao: “Bože moj…” i kod toga je gorko plakao. Dok je sveti Franjo to govorio, razmišljao je i divio se uzvišenosti Presvetoga Trojstva koje se odlučilo da svog ubogoga Franju postavi sredstvom spasa vlastite duše i duša drugih. Prosvijetljen proročkim duhom, vidio je unaprijed velika djela koja će Bog proizvesti po njemu i po njegovu Redu. Tada je razmišljao o svojoj nesposobnosti, vapio je i molio Boga da on svojim milosrđem i svemogućnošću, bez koje ljudska slabost ne može ništa, nadopuni i pripomogne dovršiti ono što on sam po sebi ne bi mogao. Gospodin Bernardo promatrao je kod svjetla svijeće pobožne kretnje svetog Franje te je pomno razmišljao o njegovim svetim riječima što ih je govorio. Ovo ga je dirnulo, a Duh Sveti mu je nadahnuo da promijeni svoj život. Kad je nastalo jutro, pozva svetog Franju i reče mu: “Brate Franjo, u svom sam srcu čvrsto odlučio ostaviti svijet i poslušati sve što mi zapovjediš.” Kad je sveti Franjo to čuo, razveselio se u duhu i rekao: “Gospodine Bernardo, ovo što govorite tako je veliko, divno i uzvišeno djelo, te nam valja iskati savjeta od našega Gospodina Isusa Krista i moliti ga, ako mu se svidi, da nam pokaže svoju volju i da nas nauči kako da to izvršimo. Zato pođimo u biskupsku crkvu, gdje se nalazi dobar svećenik, i zamolit ćemo ga za svetu misu. Ostat ćemo do Trećega časa i molit ćemo Boga da nam, pošto tri puta otvorimo misnu knjigu, pokaže put koji želi da izaberemo.” Gospodin Bernardo odgovori da mu se ovaj prijedlog sviđa.  I zaista, otiđoše u biskupiju. Pošto su pribivali misi i molitvi Trećeg časa, sveti Franjo zamoli svećenika da uzme misnu knjigu, da je blagoslovi znakom križa i otvori tri puta u Božje ime. Kad je prvi puta otvoriše, pokaza se izreka što ju je, prema Evanđelju, Krist rekao mladiću koji ga je pitao kako bi mogao postati savršenim: “Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što posjeduješ i podaj novac siromasima, onda dođi i slijedi me.” Kod drugog otvaranja naiđoše na riječi koje je Isus Krist rekao apostolima kad ih je poslao propovijedati: “Ništa ne uzimajte na put: ni štapa , ni torbe, ni kruha, ni novca.” Time ih je htio poučiti da sve svoje pouzdanje stave u Boga i da se sa svim svojim snagama dadu na propovijedanje Evanđelja. Kad su treći puta otvorili misal, naišli su na ove Kristove riječi: “Tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, uzme svoj križ i slijedi me.” Tada reče sveti Franjo gospodinu Bernardu: “To je savjet što nam ga daje Krist. Pođi, dakle, i učini sve što si čuo. Neka bude blagoslovljen naš Gospodin Isus Krist koji se udostojao pokazati nam svoj evanđeoski put.” Čuvši to, gospodin Bernardo ode i proda sve što je imao, a toga je bilo vrlo mnogo. S velikom radošću razdijeli sve siromasima, udovicama, siročadi, hodočasnicima, samostanima i bolnicama. Kod toga mu je pomagao sveti Franjo vjerno i promišljeno. Kad je jedan čovjek, koji se zvao gospodin Silvestar, vidio kako sveti Franjo dijeli tolik novac siromasima iz ljubavi prema Bogu, obuze ga lakomost, te reče svetom Franji: “Još mi nisi potpuno isplatio kamenje koje si od mene kupio za popravak crkve. Budući da sad imaš novaca, plati mi.” Franjo se začudio njegovoj lakomosti. Ne htjede se s njim prepirati, već kao istiniti obdržavatelj Evanđelja izvadi iz pregače gospodina Bernarda pune šake novaca, dade ih gospodinu Silvestru govoreći: “Želiš li još više, dat ću ti.” Veseo i sretan otišao je gospodin Silvestar kući. Navečer je mislio o svom postupku te počeo sam sebe koriti zbog svoje lakomosti i razmišljao je o gorljivosti i žaru gospodina Bernarda i svetoga Franje. Tri je noći uzastopce dobio od Boga ovo viđenje: iz usta svetoga Franje izlazio je zlatan križ; gornji je vrh križa doticao nebo, a krakovi su se širili od istoka do zapada. Zbog toga viđenja i iz ljubavi prema Bogu on razdijeli sve što je posjedovao i posta manji brat. U redu je postigao veliku svetost i dobio milost da je mogao razgovarati s Bogom kao prijatelj s prijateljem, čega je bio sveti Franjo svjedokom, ne samo jednom već često puta. No o tome će biti kasnije govora. Gospodin Bernardo također je često dobivao slične milosti od Boga. On je padao u zanos dok je razmišljao o Bogu. Sveti je Franjo običavao govoriti da je Bernardo vrijedan svake časti, da je on osnovao Red, jer da je on prvi koji se bio odrekao svijeta ne zadržavši za sebe ništa, nego je sve dao Kristovim siromasima. Kad je već jednom prihvatio evanđeosko siromaštvo, sav se predao u ruke Raspetoga. Neka on od nas bude blagoslovljen u vijeke vjekova. Amen.

/Cvjetići sv. Franje/

Print

You may also like...