Ivanovo rođenje (Lukino evanđelje, u poeziji)

Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi
I porodi sina. U starosti njoj čudo se dogodi.
Kad su njeni susjedi i rođaci to saznali
i oni su se djetetu s njome radovali.

Oko tog dječaka od rođenja čudom zvana
sakupe se po običaju na obrezanje osmog dana.
Htjedoše mu Zaharija dati ime
ali majka djetetova ne složi se s time.

„Nipošto, nego Ivan će se zvati.“
A svi se začudiše zašto će mu takvo ime dati.
„Ta nikog nemaš od rodbine tko bi se tako zvao.“
A onda zovu Zahariju da bi ime napisao.

On pločicu uzme i piše: „Ime mu je Ivan.“
I tog trena ponovo govor mu je dan.
Zaharija tad poče blagoslivljati Boga
a svi se pitahu: „Što li će biti od djeteta ovoga?“

Strah ih obuze i pričali su po svem kraju
o tom čudesnom judejskom događaju
A Zaharija pun Duha Svetog, duha prorokova
Blagoslivljat stade Boga svog, Boga Izraelova.

Mislili su: Djece nema! Kakva šteta!
Zar je bez blagoslova Božjeg – Elizabeta?
I dok su se drugi radovali rađanju života
Na nju kao da se svalila velika sramota.

Kako lako kriva mogu biti govorkanja ljudi
Kako lako i nedužnog ćakulanje osudi.
A Bog sve vidi i pušta kušnja da potraje
Pa u vrijeme koje želi u obranu On ustaje.

I Zahariji je anđeo radosnu vijest donio
Pa ga potom silom u šutnju zaronio.
Kad se Ivan rodi i glas mu se vraća
A za milost preveliku on hvalom uzvraća.

Ivan tek je rođen i djetinji mu glas
Al taj glas će kasnije navjestiti Spas.
Glas iz pustinje će doći i na obraćenje zvati
pripravljati put Isusu i za Njeg život dati.

…

Kad nas ljudi sude
i kad nam teško bude
imamo za uzor ove svete ljude.

Hvala ti Bože za njihovo strpljenje
I što u očaju nisu tražili riješenje
jer važnije je Tvoje nego javno mnijenje.

Hvala ti za čudo od svetoga Ivana
kom Tvoja volja bila je hrana
do zadnjeg,
mučeničkog dana.

(M.G., 14.12.2017)