Ivanovi učenici idu za Isusom (Iv 1)

(36) Stajao je Ivan Krstitelj i dva učenika uz njega
Kad ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče:
„Evo Jaganjca Božjega!“

(37)Kad su čuli slova ta
Za Isusom pođu njih dva.

(38)Isus se obazre i vidjevši da idu za njim
Upita ih: „Što tražite?“, a kao odgovor dan
Oni mu rekoše: „Rabbi!“ što znači: „Učitelju!“
– Gdje živiš, gdje je tvoj stan?“

(39) Reče im: „Dođite i vidjet ćete“
Pođoše dakle i gdje stanuju vidješe
I onaj dan ostadoše kod njega
A otprilike desta ura bješe.

(40) Jedan od ona dva koji su pošli za Isusom
Kad im je Ivan na njeg pokazao
Bio je Andrija, brat Šimuna
koji se kasnije Petar nazvao.

(41) On ode javiti bratu Šimunu, prije od sviju
Da je nađen Krist, Pomazanik:
Te mu reče: „Našli smo Mesiju!“

(42) Dovede ga k Isusu, a Isus
Nakon pogleda njemu upućena
Reče: „Ti si Šimun, sin Ivanov!
Zvat ćeš se Kefa!“ – to znači „Petar – Stijena“

(43) Sutradan Isus poći u Galileju želi.
Nađe Filipa i reče mu: Pođi za mnom!“
– Da put Njegov dijeli.
(44) Filip je iz Betsaide bio
Iz grada Andrijina i Petrova.
Nađe on Natanaela i javi mu
(45) Što je nova:

Našli smo onoga o kom su zapisana slova,
O kom je pisao Mojsije u Zakonu i prorocima:
Isusa iz Nazareta, sina Josipova.“

(46) Reče mu Natanael:
Iz Nazareta da može što dobro biti?“
„Dođi i vidi!“ – Filip će mu odgovoriti.

(47) Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu,
Pohvalu mu sprema
Te potom reče: „Evo istinitog Izraelca
u kojem prevare nema!“

Kaže mu Natanel:
Odakle me poznaješ!“
A Isus mu je na to odgovor dao:
„Vidjet te pod smokvom,
Prije nego li te je Filip pozvao!“

(49) A na te riječi ovo su riječi Natanaela:
„Učitelju, ti si Sin Božji!
Ti si Kralj Izraela!“

(50) Isus mu tad reče želeć da se sjeti,
„Stoga što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’
Vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!“

(51) I nadoda: Zaista, zaista, kažem vam:
Gledat ćete otvoreno nebo ponad svega
I anđele Božje gdje uzlaze i silaze
Nad Sina Čovječjega.“

(Prema Iv 1,35-51)

stdas0374

Na Isusa Ivan učenicim’ pokazuje.
Onaj što je stoljećima čekan
Evo sada, tu je.

Jaganjac Božji, Spasitelj svijeta
I od nas grijeh oduzeti želi
da nam teret taj ne smeta.

Htio čovjek il ne htio priznat toga
Svatko od nas grijehe nosi
Na putu života svoga.

Al to naše grešnos tanje
U Isusu lijek dobiva
Kad se ima pokajanje.

I kad se čovjek stvarno kaje
Nema grijeha tako strašna
A da ispovijed mu oprosta ne daje.

Dođite! On stalno poziva stolu svom
Al prije svega želio je
Da mu srce naše bude dragi dom.

Dođite! On zove, al tko poziv sluša?
Onaj tko Njegovu blizinu želi
Taj i Božju ljubav kuša.

Dođite! On zove svoje apostole
Da budu s Njim,
Da budu dio Njegove škole.

Dođite! On i nas stalno zove
Na trenutke molitve u tišini
Da njemu damo brige i snove.

Dođite! I svijet nas isto mami
I mi često padamo u zamke
Ko da kroz život možemo i sami.

Dođite! Isus svejedno poziva,
Samo što se čovjek grešan
od pogleda njegova skriva.

On je onaj kog vjekovi su čekali
Kog su proroci navještali
I samo vjerni prepoznali.

Mesija! Spasitelj! Bog s nama!
U tišini je, a mi ga ne tražimo.
Nego ga često ostavljamo sama.

Učenici su ga tražili i upoznat htjeli
Pa ih on za sobom zove
I cijele sate s njima dijeli.

Tražimo ga i mi, još ovog dana,
Ne daleko negdje međ’ oblacima,
Već u srcu svom usred toga stana.

Hoće li nama On reći ko Natanaelu:
„Evo, vidim, u tebi prevare nema!“?
Ili jedno govorimo, a drugo je na djelu.

Svijet je pun laži i pretvaranja,
I još se hvali grijehom
I svakom vrstom varanja.

Ako se poput takvog svijeta želi biti
Kako u tišini tražiti Boga?
Kako se od Njegova pogleda ne skriti?

Ipak, Bog nas grešnike uvijek traži,
Želeć oduzet ono što nam smeta
Izbrisati iz srca sve prevare i laži.

Pred ljudima se može pretvarati često
Al Isus vrlo dobro sve u nama vidi
I koje nam On u srcu zauzima mjesto.

Vidio sam te… On i nama želi reći
Ne samo za loše već i dobre stvari
Vidio sam te… dal’ i nas ta Istina veseli?

Vidio nas je u našim zlim a i dobrima,
Vidio nas je kad mi nismo gledali Njega
A i sad On pogled svoj na nama ima.

Vidi on sve, svaki propust i čin
Vidi on sve, svaku želju i nakanu,
Vidi on sve, jer je Božji sin.

Vidjet ćemo i mi njega, jednom u slavi
I bit će nam svima jasno da je On Bog
kad se s anđelima jednom pojavi.

A do tad? Dotad ga s vjerom možemo naći
Negdje na životnom putu, običnog dana,
Il ako odvažnosti imao – u srce svoje zaći.

Ti vidiš, Isuse, Bože naš,
Bez da ti išta pričamo
Ti sve već znaš.

Ipak, Ti želiš da Ti pričamo
I da tako bolje sebe
I bolje Tebe upoznamo.

Isuse, na svaku riječ Tvoje uho pazi,
I ništa što kažem ili mislim
U prazno ne odlazi.

Isuse, nek prevare nema ni u meni,
kao Natanel nek Istinu tražim,
u društvu Tvom, u Tvojoj zjeni.

Nek me poslovi od Tebe ne odvuku
i nek se pitam često što Te raduje
a što Ti u srcu stvara muku

 

Print

You may also like...