Isusove rane (stigme) na tijelima svetaca; Gemma Galgani

stigme

Stigme su Isusove rane koje on da svojim mističnim dušama. To su pet Isusovih rana – na rukama, nogama i pored srca. Mogu biti vidljive I nevidljive. Glavna svrha ovih rana je da duša koja ih primi zajedno s Isusom trpi i tako sudjeluje u spašavanju duša, obraćenju grešnika, otkupjenju čovječanstva. Te duše se prinose Bogu kao žrtve koje daju naknadu Bogu za grijehe duša I čine pokoru za one koji to ne čine. Kroz svoje trpljenje zadobivaju milosti od Boga koje su potrebne da se određene duše obrate Bogu.

Apostol Pavao je još govorio da u svom tijelu nadopunja ono što nedostaje u Kristovim trpljenjima, radi njegova tijela tj. Crkve (usp Kol 1,24)

Iako se općenito smatra da je sveti Franjo prvi svetac koji je na svom tijelu nosio stigme, postoje neki stručnjaci koji tvrde da je sam apostol Pavao mogao biti prvi koji ih je dobio. Sam sveti Pavao govori “neka mi nitko ne dodijava jer ja na svom tijelu nosim biljege Isusove”. (Gal 6,17)

Nadalje, u Djelima apostolima čitamo: “… Bog je pak činio nesvakidašnja čudesa po rukama Pavlovima tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. (Djela 19,11-12) Pretpostavlja se das u ti predmeti bili u dodiru sa krvlju na pavlovim stigmama. I danas postoji takva praksa u Crkvi kojoj se pokazuje poštivanje prema relikvijama svetaca.

Stigme u novije vrijeme

Sigurno je da je najnoviji I najvjerojatnije jedan od najbolje dokumentiranih slučajeva stigmata bio slučaj talijanske svetice sv. Gemme Galgani (1878-1903). Gemma je je već u ranoj dobi pokazivala izvanrednu pobožnost a već u dobi od sedam godina Isus ju obdariva izvanrednim darovima. U dobi od 20 godina čudotvorno je izliječena od spinalnog meningitisa zagovorom sv. Gabrijela od Žalosne Gospe koji je u to vrijeme proglašen blaženim. Blaženi Gabriel čudesno se pojavio kod Gemme i poticao ju da napravi devetnicu Srcu Isusovu.  Godinu dana kasnije dobila je stigme u prisutnosti anđela čuvara i Blažene Djevice Marije.

Jednog dana poslije svete pričesti, nedugo nakon njezina čudesnog izlječenja, Isus joj je rekao: “Hrabro Gemma! Čekam te na Kalvariji, na Gori koju ću ti pokazati!”

Trpljenje kroz koje je prošla tijekom bolesti obogatilo je njenu dušu i polako je shvatila koji je njen poziv.. Bilo je to 8. lipnja 1899., bdijenje za blagdan Presvetog Srca Isusova. Tog jutra poslije svete pričesti Isus joj je otkrio da će joj uvečer toga dana dati izvanrednu milost. Otišla je odmah reći njezinu ispovjedniku, a zatim ispovijedati da primi oprost, da bi mogla biti spremna što je više moguće za ono što bi Isus trebao učiniti. Zatim, s dušom preplavljenom divnim osjećajem mira i radosti, vratila se kući.

Gemma će sama govoriti ono što se dogodilo ove noći:

“Bilo je četvrtak navečer, bdjenje za blagdan Presvetog Srca Isusova. Iznenada, brže nego uobičajeno, osjetila sam bolnu žalost zbog svojih grijeha, ali tako intenzivno da nikada još nisam doživjela nešto tako. Žalost je bila takva da sam mislila da moram umrijeti, nakon čega sam osjetio sve snage moje duše u sjećanju. Moj razum nije poznavao ništa osim grijeha i prijestupa protiv Boga, moje pamćenje prisjetilo se svakoga od njih i uputilo me da vidim sve muke koje je Isus podnio da me spasi. Moja volja me pokrenula da ih ih mrzim i da budem voljna trpjeti bilo što za opraštanje. Svijet misli potekao je kroz moj um; misli žalosti, ljubavi, straha, nade i ohrabrenja.

“Ubrzo nakon toga uslijedio je zanos, i našla sam se u prisustvu moje nebeske Majke, s mojim anđelom čuvarom na njezinoj desnoj strani. …

Izvor: Miracelesofsaints

Print

You may also like...