Hrvatsko veselje: Naši nogometaši ušli u finale Svjetskog prvenstva i osvojili srca cijeloga svijeta

zagreb

Za nogomet se kaže da je najvažnija sporedna stvar na svijetu. Ovih proteklih dana nogomet u Hrvata nije bio sporedna stvar. Svaki Hrvat koji ih je gledao kako se viteški bore u tim zelenim arenama bio je sretan što je Hrvat. Naše zastave su se mogle s ponosom vijoriti gradovima Rusije, Hrvatske i hrvatske dijaspore. A vijore se ponosno i danas kad cijela zemlja želi dobrodošlicom uzvratiti „Vatrenima“ za srce koje su ostavljali na terenu boreći se najbolje što su znali kako bi dokazali sebi, nama i cijelom svijetu da i mali mogu činiti velike stvari.

Zagreb je danas pokazao našim reprezentatvicima kako je veliko ono što su učinili, pa makar su za malo izgubili to prvo mjesto. Ne pobjeđuju uvijek bolji. “ Francuzi su osvojili ovo Svjetsko prvenstvo, ali Hrvati su osvojili srca cijelog svijeta!“ – pišu tako Poljaci, ali i mnogi drugi strani državljani na društvenim mrežama.

Važno nam je ovo što se događalo ovih dana. Narod je bar ove dane zaboravio malo na svoje probleme, na bijedu u kojoj se zemlja nalazi i oni mali i veliki usredotočili su se na ono što se događalo u Rusiji: Hrvatska reprezentacija je korak po korak, bitku po bitku, došla na vrata finala i sve nas ostavila u čudu. Naša mala Hrvatska. Opet je ponosna. Opet dišemo ko jedno: Hrvatska!!! Neumorni Luka, uporni Mario, precizni Ivan, …ma svi…. Svi su nas poučavali kako je za cilj treba žrtvovati. „Ne vjerujte onima koji vam nude lagana rješenja!“ – govorio nam je jednom papa Ivan Pavao II u Solinu. Rezultat ove ekipe je sigurno i rezultat njihove požrtvovnosti. Ako su imali i trenutke sreće na terenu imali su i trenutke nesreće. I nije im bilo lagano. Padali su i dizali se. Nisu oni savršeni, imaju svojih mana. Ali na svom zadatku ostali su borbeni do kraja. Nisu se predavali ni kad su noge umorne od tolikih produžetaka htjele stati. I zaslužili su da ih se dočeka kao šampione.

reprezentacija

naši

Na stranu sad licemjerni političari koji viču: „Hrvatska!“, ali je izdaju zatiruć njene temelje navijajući za pravo ubijanja malih nerođenih Perišića, Modrića, Rakitića, Vrsaljka, Vida, Mandžukića, Rebića, Strinića, Lovrena, Brozovića, Subašića, … Dalića i drugih …
Na stranu sad ovi il oni koji navijaju za bezbožne EU zakone…

Hrvatska ima pravo uživati u ovim trenucima i pjevati. Ponosni na svoju Domovinu, krvlju branjenu. Oko pet sati se  njihov otvoreni autobus probijao od zračne luke do trga, praćen crveno-bijelim mnoštvom.

Srce vatreno - Ponos Hrvatske

Srce vatreno – Ponos Hrvatske

Thompson u autobusu “Vatrenih”

Kad samo pogledamo prepun Trg bana Jelačića u Zagrebu kako da nam svima ne bude toplo oko srca. Prema nekim podacima na trgu i okolnim ulicama je oko 500 000 ljudi. Za jedan narod od 4 milijuna stanovnika to je nešto – neopisivo. Mnogi tu čekaju već osam sati kako bi bili dio tog velikog nacionalnog veselja. Šampioni su uspjeli okupiti Hrvatsku na trg glavnog grada i probuditi taj zaspali nacionalni ponos. Činili su to i ovih proteklih dana prvenstva, ali danas su uspjeli na poseban način.

Svi ti uzvici dobrodošlice viču našim šampionima JEDNO VELIKO: „HVALA!“

Ove slike Zagreba  danas govore više od 1000 riječi…

zagreb 1

zagreb 2

 

Ovih dana posebno se govorilo o treneru “Vatrenih” , Zlatku Daliću koji je sigurno uvelike doprinio jedinstvu i uspjehu svoje ekipe, a koji je u svoj ovoj euforiji ostao – ponizan.

I biskupi su poručili kako imamo što učiti od naše reprezentacije, a pogotovo misleći na radišnost.

Nije naodmet spomenuti i jedan zanimljiv citat sluge Božjeg nadbiskupa Fultona Sheenaf-s

“Ako trener u tri godine ne postigne nikakve rezultate – dobije otkaz

a ako profesor, učitelj, trideset godina uči svoje učenike i ništa ih ne nauči

dobije još i – mirovinu”

 

Print

You may also like...