Gospa Lurdska & Mala Bernardica (video)

berO BERNARDICI

Rođena je 7.1.1844. god. u Lourdesu, u siromašnoj obitelji, kao najstarija od četvero djece. Krštena je dva dana kasnije.

Dvije godine nakon rođenja male Bernardice rodila joj se sestra Toinette, a kasnije su se rodila i dva brata, Jean Marie i Justin.

Otac Francois je bio mlinar, a Majka Louis je radila kao pralja te je obavljala druge sezonske poslove.

Kad je imala jedanaest godina Bernardica odlazi kod živjeti kod kume Bernarde gdje joj pomaže u ugostiteljstvu. Tako je siromašna obitelj imala jedna usta manje za hraniti.

Iz istih razloga Bernardica je u dobi od trinaest godina živjela kod svoje dojilje (budući da je u dobi od deset mejseci majka nije mogla dojiti zbog zadobivenih opeklina) gdje također pomaže i u kućanskim poslovima.

Sa četrnaest godina vraća se u Lourdes. Živi s roditeljima u prizemlju kuće, u mizernoj ćeliji, gdje su se nekad zatvarali zločinci, zbog čega  se i nazivala ‘ćelija’ (cachot).Cachot, Lourdes 150º Aniversario das Aparicoes

Bernardica je bila krhkog zdravlja, bolovala je od astme, a također je preboljela i koleru. Zaostajala je u rastu. Školu nije pohađala i bila je potpuno nepismena. Nije mogla ići niti na vjeronauk, pa nije mogla primiti ni svetu Pričest.

O UKAZANJIMA

  1. Ukazanje

Bernardica je sa sestrom i drugom djevojčicom išla kupiti drva. Predložila je djevojčicama da pokušaju prijeći rijeku. One dvije su se izule i prešle, a Bernardica, jer je bila boležljiva, zamoli ih da joj pomognu posložiti kamenja kako bi preko njih mogla prijeći, a da se ne izuva. Rekoše joj da prijeđe kao i one. I dok je Bernardica pred špiljom izuvala jednu čarapu začuje neobičan šum. Okrenula se a li nije vidjela da se stabla miču. Nastavila se izuvati, a onda je ponovo začula šum. Kad se okrenula UGLEDALA JE MLADU GOSPOĐU. IMALA JE NA SEBI BIJELU HALJINU I BIJELI VEO TE PLAVI POJAS OKO STRUKA. IMALA JE KRUNICU U RUCI, A NA NOGAMA PO JEDNU RUŽU SVIJETLO ŽUTE BOJE KAO I KRUNICA. Bernardica je bila zapanjena pred tim prizorom. Protrljala je oči i pogledala ponovo, misleći da je oči varaju. No gospođa je i dalje bila tu. Bernardica se pokušala prekrstiti no nije mogla podići ruku. Uhvati je velik strah i ruka joj se tresla. Tada Gospa uze krunicu koju je imala u ruci i načini znak križa. Bernardica se tad ponovo pokuša prekrstiti i uspjeva. Strah je nestao. Kleknula je i počela moliti krunicu. Viđenje je prebiralo zrnca krunice ne mičući usnama. Kad je krunica bila završena Gospa daje Bernardici znak da pristupi, ali se ona ne usudi. I viđenje odjednom nestane.

ukaza

 

Bernardica je pitala sestru i drugu djevojčicu jesu li one išta vidjele. Nagovarale su joj da kažu što se dogodilo, pa im je onda ipak rekla, ali pod uvjetom da nikom ne o tom ne govore. Obećale su šutjeti, no čim su došle kući sve su ispričale.

Bernardičini roditelji su cijelu priču vrlo loše primili. Majka je Bernardicu ukorila i obje sestre istukla, a Bernardici još i zabranila da se vraća KOD ŠPILJE MASSABIELLE.

 

  1. Ukazanje

Na neki unutranji poticaj Bernardica se vrati kod špilje sljedeće nedjelje. Jedva je majku nagovorila da je pusti. Ovaj put je ponijela i blagoslovljene vode. S njom su bile i druge dvije djevojčice, a sve su zajedno klekle i počele moliti krunicu. Na kraju prvog otajstva POJAVI SE ONA ISTA GOSPA. Bernardica poče prema njoj prskati blagoslovljenu vodu iz bočice govoreći – ako dolazi od Boga neka ostane, a ako ne neka ode. ONA SE SMIJEŠILA i naginjala glavu. Što je Bernardica više škropila to se Ona više smiješila i naklanjala glavu. U vrijeme ukazanja dogodilo se nešto nebično. Jedna od djevojčica, Jeanne Abbade je u strahu gurnula neki veliki kamen koji se otkotljao duž špilje, ali Bernardica to ništa nije primjetila. U tom stanju ushićenja postala je teška i nepomična. Tek ju je kasnije jedan snažni čovjek A. Nicolau uspio pomaknuti i odvesti kući. Kod kuće su opet primili ukore, a Bernardica opet zabranu da odlazi do špilje.

  1. Ukazanje

Bernardica se opet uputila do špilje u društvu nekoliko uglednih osoba. Preporučili su joj da ponese olovku i papir ukoliko Gospa ima nešto poručiti, kako bi to mogla zapisati.

Kad je Bernardica to upitala Gospu ONA SE NASMIJALA I REKLA DA IMA TOLIKO TOGA ZA REĆI DA NIJE MOGUĆE SVE ZAPISATI. A onda ju je zamolila da DOLAZI KROZ SLJEDEĆIH 15 DANA. Bernardica je pristala. I Gospa je još dodala – DA JOJ NE OBEĆAVA SREĆU NA OVOM SVIJETU NEGO U BUDUĆEM.

  1. Ukazanje

Događalo se u tišini, malo duže od 15 minuta. Bernardica je ovaj put nosila i BLAGOLOVLJENU SVIJEĆU u ruci, a koju je nosila potom svaki put, do 3.3., do 14.og ukazanja.

Otada traje običj da se u Lourdesu nose svijeće koje se pale pred Špiljom.

  1. Ukazanje

Na kraju ovog petnaestominutnog ukazanja val žalosti prešao je preko Bernardičina lica. Čini se kako je Gospa tražila od nje neku osobitu molitvu… Na ukazanju je sudjelovalo oko tridestak osoba.

  1. Ukazanje

Bilo je to rano ujutro. Pred oko stotianjak osoba. Na izgled ništa posebno. Nakon ovog ukazanja ispitivao ju je i policijski komesar Jacomet.

  1. Ukazanje

Uspkros zabrani roditelja Bernardica je otišla do špilje, u ponedjeljak, ali do ukazanja nije došlo. Veliko razočaranje za veliki broj ljudi koji su čekali. Vraćala se tužna pitajući se čime li je uvrijedila Gospu  u bijelom. U Uto, 23.2. je dobila dopuštenje od roditelja da ode do špilje, gdje ju je već čekao više od stotinjak ljudi. Ukazanje je trajalo oko sat vremena. Kaže da joj je tada POVJERENA JEDNA TAJNA.

Za vrijeme ovog ukazanja bio je prisutan i doktor Dozous koji je želio u ime medicine i znanosti razotkriti prevaru. Međutim upravo tog dana započelo je njegovo obraćenje. Gledao je kako Bernardica jednom rukom za vrijeme ukazanja prebire krunicu, a u drugoj drži svijeću. Svijeća bi se povremeno gasila zbog strujanja zraka iz rijeke Gave pa bi Bernardica zatražila nekog da svijeću upali. Doktor je htio provjeriti krvnu cirkulaciju i otkucaje srca. Bili su pravilni i spori a disanje normalno. Ništa nije upućivalo na neko uznemirenje. Kad joj je pustio ruku ona se uputi nekoliko koraka prema špilji. Lice joj se odjednom rastužilo. Dvije velike suze potekoše joj niz obraze. Ta nagla promjena ga je ostavila zbunjenim.

 

  1. Ukazanje

Bilo je prisutno oko 300 osoba. 24.2. Na licu bernardice bilo je više tuge neo radosti. Puzila je po tlu na koljenima, glavom je davala znak pristajanja ili odbijanja i ljubila je tlo ispred sebe. Poruka Gospe bila je značajna: „POKORA! POKORA! POKORA! LJUBITE ZEMLJU KAO ZNAK POKORE ZA GRJEŠNIKE!“

  1. Ukazanje

U pet sati ujutro usprkos kiši i hladnoći skupilo se oko 300 osoba. Gospa je Bernardici REKLA DA SE NAPIJE IZ IZVORA. Bernardica se uputila prema rijeci Gavi jer nije vidjela nikakva izvora. Gospa joj je potom prstom pokazala na izvor. Kad je pristupila nije našla ništa nego ustajale i blatnjave vode. Iskopala je malo zemlje ali jer je voda bila prljava tri puta ju je bacala. Tek nakon četvrtog pukušaja je uspjela malo popiti. Gospa joj je rekla DA POJEDE JEDNU BILJKU koja je rasla u blizini vrela. Viđenje je potom nestalo.

Te večeri Bernardicu je saslušao carski povjerenik Dutour koji joj je zaprijetio zatvorom ako se još jednom vrati do špilje.

  1. Ukazanje

26.2. Bernardica je čekala ukazanje, ljubeći zemlju i moleći krunicu, ali Gospa nije došla.

27.2. u subotu. Gospa je došla. Bilo je prisutno oko 800 osoba. Na licu bi se dao primjetiti rajski osmjeh a onda opet trenutak tuge. Pila bi vodu iz izvora i obavljala uobičajene pokrete pokore.

  1. ukazanje

Pred više od 1000 posjetitelja. Bernardica moli, ljubi zemlju i puzi na koljenima u znak pokore. Odlazi na ispitivanje pred carskog povjerenika. Nakon prijetnji zatvorom uvijek odgovara istom smirenošću.

  1. Ukazanje

1.3. Oko 1500 posjetitelja, a po prvi put i jedan svećenik. Nije prenesena ni jedna poruka. Zbio se (nesporazumom) jedan čudan događaj, koji je izazvao oduševljenje. Kasnije je nazvan „Blagoslovom krunice“

  1. Ukazanje

2.3. Ukazanje se događa pred mnoštvom naroda, a Gospa upućuje poruku SVEĆENICIMA. Gospa je zatražila od Bernardice da ode kod svećenika i da ih zamoli da sagrade KAPELICU kod špilje. Bernardica odlazi do župnika i prenosi mu Gospinu želju, no on je pita kako se ta Gospa zove. Bernardica odgovori da ne zna, a on joj tada reče kako se Gospa s njom samo podruguje i da je bolje da se više ne vraća kod špilje. Župnik je htio znati i ime Gospe, a također je tražio i znak – da pored špilje, usred zime procvjeta ružičnjak.

  1. Ukazanje

3.3. Oko 7 sati ujutro Bernardica je došla kod špilje gdje je već više od 3000 posjetitelja. Ona moli krunicu ali ukazanja nema. Razočarani posjetitelji se vraćaju. Bernardica međutim kasnije osjeti nutarnji poziv da se vrati do špilje te odlazi skupa s ujakom. Tamo zateče Gospu kako je čeka. Bernardica je upitala Gospu njeno ime ali Gospa se samo nasmijala. Bernardica prenese župniku događaj, a župnik ponovi – kako želi znati njeno ime i kako želi da procvjeta ružičnjak.

  1. ukazanje

4.3. Oko 8000 posjetitelja je čekalo da se na 15.om ukazanju dogodi neko čudo. Među mnoštvom je zavladalo razočaranje, jer nakon pedesetak minuta ukazanja nije bilo nikakvog čuda. Na licu Bernardice su se izmjenjivali radost i tuga.

Poslije podne Bernardica odlazi kod župnika i ponavlja isti zahtjev, govoreći da Gospa nije još rekla svoje ime. Župnik je ostao uporan tražeći ime, a i to da Gospa pošalje novac za izgradnju kapele.

Tada dolazi do prekida ukazanja, Bernardica nastalja mirno živjeti svoju svakodnevnicu, sve do 25.3.

  1. Ukazanje

25.3. Blagdan Blagovijesti. Najvažniji dan u povijesti grada Lorudesa. Gospa je otkrila Bernardici svoje ime: „JA SAM BEZGREŠNO ZAČEĆE!“

Bernardica to opisuje ovako: „Nakon petnaest dana tri puta je iznova pitah ime. Odgovor opet bijaše slatki smješak. Usudih se opet postaviti joj pitanje. U jednom mahu ona sklapa ruke u visini grudiju i uzdiže oči k nebui reče: „Ja sam Bezgrešno začeće!“ Bile su to zadnje riječi koje mi je obratila. Oči joj bijahu plave boje. Tijekom petnaest dana povjerila mi je tri tajne koje nikom ne smijem otkriti. Sve do danas održah obećanje.“

Bernardica ovako nastavlja svoju priču: „Vratih se zatim do župnika Peyramale, da mu ispričam kako mi je Gospa rekla da je Bezgrešno začeće. On me upita jesam li sigurna da je to rekla. Odgovorih da jesam jer sam TE RIJEČI CIJELIM PUTEM PONAVLJALA, KAKO IH NE BI ZABORAVILA.“

Župnika je odgovor zbunio i duboko potresao, te je odmah napisao poruku biskupu iz Tarbesa, kako bi ga o tome izvjestio.

Bernardičina jednostavnost i skromnost su ga napokon uvjerile. Posebno ga je pogodio jedan detalj: „Bernardica nije mogla shvatiti značenje riječi koje je ponavljala: „Ja sam Bezgrešno začeće!“ SAMO IH JE BLAŽENA DJEVICA MARIJA MOGLA IZGOVORITI. To mu je bilo dovoljno da povjeruje, iako ružičnjak nije procvjetao kako je zatražio. No zato je, kako i sam reče, potekao – izvor.

  1. Ukazanje

Ovom ukazanju je bio prisutan iznimni svjedok – nekad sumnjičavi – doktor Dozous. Gledao je kao Bernardica u ruci drži svijeću za vrijeme ukazanja. U jednom trenutku svi su sa strahom i čuđenjem promatrali kako plamen svijeće zbog strujanja dotiče donje prste obiju ruku, no Bernardica nije davala nikakav znak da osjeća plamen. Doktor je promatrao prizor sa satom u ruci. Čudo je potrajalo dobrih petnaest minuta. Čim se na Bernardičinu licu vidjelo da je ukazanje završilo doktor Dozous joj priđe, uzia za ruke, gleda, ispituje, tražeći bilo kakav znak opekline. Zatim je pokušao bernardičinim rukama približiti plamen svijeće, ali je djevojčica vrisnula, govoreći da je peče. Doktor je ostao začuđen i bez riječi. Nakon toga je izjavio: SADA VJERUJEM. VIDIO SAM VLASTITIM OČIMA.

  1. Ukazanje

3.6. Bernardica je u dobi od četrnaest ipo godina primila prvu svetu pričest. Nakon marljivog učenja katekizma otvarila se njena velika želja, da primi Isusa.

NA BLAGDAN GOSPE KARMELSKE, 16.7., Bernardica osjeća poziv na ode do špilje. No kako ući u špilju – kad je špilja bila zatvorena ogradom i ulaz zabranjen?

Pri zalasku sunca Bernardica se uputi, zajedno s tetom Lucijom i druge dvije osobe, preko puta zagrađene špilje, na oko 150 m udaljenosti. Gospa dolazi već na samom početku molitve.

Bilo je to posljednje  ukazanje Bernardici. Ukazanje U KOJEM SE GOSPA OPRAŠTA OD BERNARDICE. A iako je Bernardica bila udaljena, kaže kako ju je vidjela isto kao prije, kao da je stajala pred špiljom. I još reče da joj se činila još ljepša nego prije.

Izvor: knjiga LOURDES – o Lurdu, Gospinim ukazanjima i maloj Bernardici, izdavačke kuće Doucet

Print

You may also like...