Govor na gori – Blaženstva

isus na gori

Ugledavši mnoštvo ljudi gdje se kupe
uziđe na goru.
I kad sjede, učenici mu pristupe. 1

U one dane,
progovori On
i naučavat ih stane: 2

(O kako neobično je bilo čuti ovo:)

Blago siromašnima duhom
jer kraljevstvo nebesko je njihovo! 3

Blago ožalošćenima:
oni će se utješiti! 4
Blago krotkima:
oni će zemlju baštiniti! 5

Blago gladnima i žednima pravednosti:
oni će se nasititi! 6
Blago milosrdnima
oni će milosrđe zadobiti! 7

Blago čistima srcem:
Oni će Boga gledati! 8
Blago mirotvoricma:
Oni će se sinovima Božjim zvati! 9

(I na kraju zadnje blaženstvo je Isusovo:) 
Blago progonjenima zbog pravednosti:
Kraljevstvo nebesko je njihovo! 10

Blago vama (kaže Isus, Spas)
kad vas zbog mene – pogrde i prognaju
i sve zlo slažu protiv vas! 11

Radujte se i kličite:
Velika je plaća vaša na nebesima!
Ta progonili su tako proroke prije vas!
– reče on njima 12

Prema Mt 5, 1-12

……………………………………………………………

Čežnja za srećom duboko je u nama
I tamo ju je Tvorac ostavio, Bog,
da nas dovede do Sebe sama.

Što je sreća to najbolje sveci znaju.
I međ njima je lutanja svakakvih bilo
No s Bogom su sreću pronašli na kraju.

Sveti Augustin ili Magdalena sveta
Tražili su ljubav, tražili su sreću
Al je nisu našli u čarima svijeta.

I toliki su leđa okrenuli Bogu
radi nekih uživanja na zemlji,
postić sreću mislili su da i sami mogu.

A Bog zna da čovjek bez njeg strada,
Zna da su ludost užici bez Njega
I da je to tek prolazna naslada.

Nije Bog protiv tog da čovjek uživa
Ako On tu može biti posrijedi,
Ako čovjek ne traži uživanja kriva.

I u raju prvom Bog toliko toga nudi
Samo na jedno zabranu stavlja
Al sotona baš za tim požudu budi.

I čovjek pali čini ono što ne bi smio
uživajuć bez Boga sve dublje pada,
I ne prizna često da je zaglibio.

I dok za tijelo neki smiraj traži
Hoće zabavu, hoće opijate,
Hoće bilo što što osjetila draži.

I dok požude naziva: ljubav žarka
Vidi da u laži živi i da bez Boga,
sreće tu nema, sve je samo varka.

Drugi traže stvari, novac gomilaju,
Gazeć druge, misleć samo na se,
U pohlepi svojoj zgrtat ne prestaju.

I tako se neki od nesigurnosti brane
Slušajuć vijesti i kronike crne
Al one čovjeka srećom ne hrane.

I tehnologija svijeta na sreću poziva
A to sam vrag želi ljude u ropstvu
dok gledaju što se sve naokolo zbiva.

Stalno budi on-line, stalno u toku,
stalno netko neke informacije sipa,
i gasi ljudima Božji sjaj u oku.

Sreća se nudi od zvijezda estrade
Sve kako bi i drugi slijedili taj put,
Sve da duše mlade od Boga ukrade.

I gleda sve Bog, naš Otac s nebesa,
Tu djecu svoju, te lutke razgoljene,
što bez imalo srama otkrivaju tjelesa.

A iza scene estrade – koliko je sjaja lažna?
Koliko nesretnih života, droge i očaja –
ta istina je skrivena, kao manje važna.

I tako često zvijezde razapinju mreže
Predstavljaju stvari loše kao dobre,
Avanture razne gdje tek strast ih veže.

A što duše veže, što je ljubav prava,
to postaje manje bitno. I eto onda
svakim danom sve više rastava.

I blagoslov Božji više ništa ne znači
Ni obećanja jednom pred Njim dana,
i za razvod braka su mnogi navijači.

Tako se danas živi! To je novi vijek!
Pusti Zakon Božji, to je stara priča,
I onda se u porocima lažni traži lijek.

A tamo gdje nema mjesta za Boga,
tamo je varljiva svaka sreća,
i veliko je tamo polje Zloga.

I dok svijet svoja blaženstva nudi
Bog silazi s neba u siromaštvo
I svojim nas izborom silno čudi.

Bog tu primjer biva ljudskom rodu
Kako bit ko dijete, siromašna duha,
Kako imat onu pravu slobodu.

Kralju tom prići se može bez straha
Jer došao je biti Radost
Svih Njegovih u duši siromaha.

U kraljevstvo svoje on poziva sve ljude
Al što kad čovjeku zemaljsko
Od nebeskog draže bude?

Često nit ne misli zašto uopće živi
I dani mu prolaze, bez smisla, Boga,
na trenutke svijetli, al uglavnom sivi.

Al dok god živi čovjek šansu ima
Da Bogu priđe, da mu se izjada,
I Bog ga rado raskajana prima.

Onaj što nam čežnju za srećom dade
On svakog čovjeka kao dijete čeka
Da ga zagrli i uzme mu jade.

Često nije lagan put do tog otkrića
Put do podnožja križa, gdje je naš Spas,
Al tu nas čeka On, Tvorac našeg bića.

Baš tu se vidi koliko nas voli
Bog što za nas proboden biva
I Majku nam daje da nosi naše boli.

I blago onom tko se s Njim žalosti
Zbog grijeha koji Srce Božje bodu
I tko mu grijehe daje da ih On oprosti.

Blago onom tko ne želi biti oholica
Bahatih se kloni, jer blagost traži,
Jer krotkost traži, tu crtu Božjeg lica.

Blaga i ponizna srca – takav naš je Bog
U samo jedan on ide osvajački rat:
Da Ljubavlju k sebi vratit zalutalog.

Isti onaj Kralj Jeruzalema grada,
Na magarčiću, one Cvjetnice davne,
U krotkosti naš Bog je prisutan i sada.

U poniznosti i blagosti. On je taj.
I tko Njegov put slijediti želi
On mu obećava jednom vječni raj.

Al kako vjerno slijedit Njega
Koji nema gdje ni glavu nasloniti
I pušta da bude lišen svega?

Lišen svega, pravde žedan,
Žedan on je… Čovjek boli,
Na križu raspet, a pravedan.

I gdje je tu Pravda? Gdje je tu Bog?
Skrio se Otac koji zadnju riječ ima
Al uskrsnut će dragog Sina svog!

A do tog časa pravde Milosrđe vlada
I On pušta zlikovcima ga muče
I oprašta im dok tu nevin strada.

Blago milosrdnima! I nama to poručuje
I kroz Očenaš tu lekciju nas uči
Jer sreće nema gdje se mržnjom truje.

Srce čisto, ne zatrovano zlima
Isus želi darovati svakom
Tko ga prizna Bogom i k sebi ga prima.

Al kako srce čisto očuvati,
U prljavštinama grijeha koje mame,
I varaju da će sreću dati?

Čista srca i danas Bog stvarati želi
Naš Spasitelj izgubljene traži
I svaki vraćen grešnik Njega veseli.

I dok Bog naša čista srca hoće
Grijeh, zabave, posvuda se nude,
Od Sodome i Gomore gore nečistoće.

On potrebnu milost ipak svima daje
I ako duša iskreno ga traži
Naći će ga, jer on blizak nam ostaje.

Za pomoć i uzor on nam Majku daje
Da nas od Zla i varki njegovih čuva,
Da nas putem vodit ne prestaje.

Samo Jednog rodi Majka ova
Al i nas ona želi roditi u duhu.
I nama Majka želi biti – Majka Isusova.

Mir u srca i On i Ona žele dati
Svima koji mir Božji traže
I koji žele Bogu kao djeca pripadati.

Al daleko je ovaj svijet od mira
Oružjem zvecka i ratovima prijeti
Ubija staro i nejako, ne bira.

Nije li svijetu već dosta rata?
Ne slušaju toga moćnici. Antikristi.
Oni i brata rado okrenu protiv brata.

Blago onom tko Božji mir tvori.
I tko u ratu za duše Isusa slijedi
I uz Njega se, a ne protiv Njega bori.

Rat protiv Isusa bio je i traje
Progoni se On i Riječ Njegova
I nije važan Zakon koji On daje

I otkako je u svijetu kršćana
Ima i onih što ih mržnjom nište
Al možda nikad kao naših dana.

I zdrav razum i obitelj zdrava strada
Jer duh neki vražji uzeo je maha
I rat taj protiv svega Božjeg vlada.

I ne mogu kršćani reći da je sve u redu
Kad se vide zakoni bezbožni
I da se čovjeku i Bogu nanosi uvredu.

Isus o progonstvima ne šuti.
To je ono na što se računat mora
kad se čovjek za Njim uputi.

Al On je Onaj koji snagu daje
Da se ide, korak po korak,
I do konca s Njim ustraje.

On je onaj u kog konačna je plaća
i radost vječna, kakve nema
u ovoj zemlji nedaća.

Isuse,
Ti želiš sreću našu
al mi je često ne nalazimo
u blaženstvima Tvojim
i Očenašu.

Ti srca naša
I danas stvaraš
I od traganja za nama
Ti se ne umaraš.

Ti najbolje znaš
što nama za sreću treba
I ako Tebe imamo u duši
mi već imamo komad Neba.

Isuse, ne daj meni od Tebe
nikad daleko biti
nit od Tebe srce svoje kriti
nit sreću neku bez Tebe potražiti.

Marijo Majko Isusova,
Ti dijete su u duši, a Žena,
Sva blaženstva su u Tebi
Jer Ti si sva blažena.

U svijetu ovom punom grijeha
Ti nas milošću zaštiti
I daj nam više
Tebi nalik biti!

Print

You may also like...