Isus ozdravlja gubavca (Mt 8,1-4)

Mt 4 I obilazio je Isus Galilejom svom
Naučvajući obišao sinagoge,
Propovijedao je evanđelje o Kraljevstvu
I liječio u narodu bolesti mnoge (23)

I glas se o Njem pronese Sirojom svom
I mnogi će otud razne bolesnike uzesti
Opsjednute, mjesečare, uzete,
I On će ih ozdravjati od njihovih bolesti (24)

Za Njim je pohrlio silan svijet iz Galileje
Iz Dekapola i Jaruzalema,
Iz Transjordanije i Judeje (25)

gubavac 3

Isus ozdravlja gubavca

Mt 8 Kad Isus s gore dođe
Za Njim silan svijet pođe. (1)

I gle, gubavac je neki k Njemu pristupio
Do zemlje se pokloni i reče:
Gospodine, možeš me očistiti,
ako bi to htio!“ (2)

Isus pruži ruku, dotakne ga i reče:
„Hoću. Očisti se!“
I riječi te bolest gube izliječe (3)

I reče mu Isus:
„Pazi, nikom to ne kaži
Nego idi pa se svećeniku pokaži!
I prinesi dar
Prema Mojsijevim propisima
da bude svjedočanstvo njima.“ (4)

Isus čini čuda. Svjedoci kažu,
Zapisali su nam evanđelisti.
Učenici su gledali ozdravljenja
i ljude te koji više nisu bili isti.

“Slijepi progledaju, hromi hode,
gubavi se čiste, gluhi čuju,
mrtvi ustaju” –
po tim riječima Isusovim i čudima
učenici u njem Mesiju prepoznaju.

Ima ih ipak i među pastrima
što umanjuju Isusova čuda
kao da to i nije neka bitna stvar
jer čuda, kažu, nalazimo svuda.

Racionalizam ima objašnjenje
i za ovo i za druga ozdravljenja:
Nema tu ničeg čudesnog, tvrde,
ništa se tu posebno ne mijenja.

Guba je tada bila teška bolest,
koža bijela i neosjetljiva bude.
A gubavci bi morali izolirani biti
da ne šire gubu među druge ljude.

Svećenici židovski gubavce bi
„nečistima“ proglasili.
Čekali bi smrt s jednakima sebi
i ne bi bilo nade da bi se spasili.

Guba je bila stvarna i opaka
I nije tek metafora sama,
A gubavci od sviju odbačeni
i svaki dan njihov bio je tama.

Ali onda došao je On, Mesija, Spas,
I skinuo gubu, neizlječivu tada,
Pa tamo gdje je bolest zahvatila
odjednom život radosti zavlada.

Dio je to povijesti, istina živa,
I da su učenici čuda činili,
Mrtve uskrisavali, gubave čistili,
Zloduhe izgonili i ljudi novi bi bili.

A ako uzmemo gubu ko poredbu
Za bolest cijelog ljudskog roda,
Što je danas guba od koje se boluje
od koje živ ko mrtvac zemljom hoda?

Ima raznih vrsta duhovne gube
Od kojih čovječanstvo strada
A kako da ozdravi od bolesti svoje
ako nit ne vidi svoje bjede i jada?

Evanđelje života danas ne važi
I za ubojstva se nađe opravdanje
I za mučenje nedužna čovjeka
ko da jedni vrijede više, drugi manje.

I Crkva danas boluje strašno
I udovi su mnogi zahvaćeni
grijeha svojih više ne priznaju
u savjesti tupoj žive umrtvljeni.

Izdaju Boga i oni posvećeni Njemu
A za što? Za malo novca ili slave?
Zbog malo uživanja u svijetu
na dušu svoju sasvim zaborave.

Što se to s narodom Božjim zbiva?
Koga se to danas izolira?
Zar one koji su vjerni ostali,
kao da su neprijatelji mira?

Što se s hramovima Božjim  zbiva?
Zar te i tu mnogi na veliko ne izdaju?
Priklanjaju se laži, jer je tako lakše,
nego li da s Tobom na putu ustraju?

Gledaš ih s ljubavlju, a oni Tebe?
Ne okreću li tako brzo leđa?
Želiš im dobro, a oni nit pitaju
što Tebe veseli, a što Te vrijeđa.

Koliko je takvih u crkvama našim
dok Ti vjeran bivaš, i uvijek isti?
Koliko onih što će lako prevariti
samo iz svoje neke jadne koristi?

A Tvoje srce čeka da se čovjek skruši
Ko gubavac onaj da Boga prepoznaje
Da prizna svoju nemoć, bjedu i jad
jer se poniznima milost Božja daje.

Ako hoćeš Gospodine, možeš…
Duša ona bolna pred Isusa kleče
Svoju vjeru u Njeg čvrsto ispovijeda
Kad ponizno ove riječi reče.

Ako hoćeš Gospodine, možeš…
Sve je u ruci Tvoga htijenja
Onaj koji stvori srca i bubrege
I gubavo tijelo u čisto opet mijenja.

Ako hoćeš Gospodine, možeš…
I Mojsije je na tren gubav bio
Čudo je to bilo kod gorućeg grma
A onda je za tren opet ozdravio.

Ako hoćeš Gospodine, možeš,
I Naaman Sirac u to se uvjerio
Makar Iliji nije odmah vjerovao
Okupan u rijeci opet zdrav je bio.

Ako hoćeš Gospodine, možeš,
Milosrđe svoje ni danas ne uskrati
Gdje te siroto srce ponizno moli
Dođi Gospodine i radost vrati.

Ako hoćeš Gospodine, možeš
Ako je to na dobro čovjekovoj duši
Ako je na slavu Tvoju Bože
Usliši molbu onog koj’ se skruši.

Ako hoćeš Gospodine, možeš
Al Ti želiš prije svega duše zdrave
Jer i u bolesti te čovjek proslaviti može
Kako te ni zdravi često ne slave.

Ako hoćeš Gospodine, možeš,
Ozdraviti tijelo i dušu svaku
U bolestima kao Otac dobar
Ti nad nama pružaš svoju ruku jaku.

Ako hoćeš Gospodine, možeš,
Za te ne postoji slučaj bez nade
U ispovjedaonici nek susretnu Tebe
tamo gdje se čiste duše grade.

Ako hoćeš, Gospodine, možeš
Ti možeš i danas svakog očistiti
Nek nevoljnik pobjedi svoj sram
I upozna što znači novi čovjek biti.

Ako hoćeš, Gospodine, možeš
I mene očistiti, i ja sam u redu,
Čekam Tvoje milosrđe, opet,
da opere grijehe, da opere bijedu.

Ako hoćeš Gospodine, možeš,
Od grijeha i mene očistiti
Uzdam se u milosrđe Tvoje
jer s Tobom želim zauvijek biti.

Print